Hatib: dr. Abdullah Belkasim
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
(Šejh Abdullah Belkasim održao je dirljivu hutbu u ”Bilalovoj džamiji” u saudijskoj pokrajini Al-Namas, a posvećena je djeci (šejhov sin je jedan od njih) koja su završila srednju školu i u novoj akademskoj godini otišli na studije izvan svojih rodnih mjesta i daleko od svojih roditelja. Šejhov govor, zbog pouke i poruke koja se tiče svih roditelja i njihove djece koja su otišla na studije i napustili rodnu grudu, prenosimo u cijelosti.)
“Dragi sine, pišem ti ovo pismo a u srcu mi se smjenjuju osjećanja radosti, tuge, straha i nade, nakon što sam saznao da pakuješ svoje kofere i odlaziš na studije. U ovom trenutku naviru mi mnoga sjećanja koja me ispunjavaju tugom i sjetom. Osjećam da će tvoj mali čamac, koji je uvijek stajao na obali moga srca, otići i otisnuti se niz morsku pučinu daleko od moga pogleda.
Dragi sine, makoliko pokušavao da ti objasnim svoja osjećanja, ne možeš ih biti svjestan sve dok i sam ne postaneš otac kao i ja. Znaj, sine, da ti nisi samo mladić koji odlazi na studiranje, ti si cijela povijest sjećanja još od onoga trenutka kada je tvoja majka saznala da te nosi u svome trbuhu, ispod svoga srca. Od tog trenutka je, dragi moj sine, počela naša priča sa tobom.
A danas se, evo, navršava devetnaest godina od tvoga rođenja. Znaj da je svaki dan tvoga života priča za sebe, priča i predaja protkana sjetom, duga cesta izvijugana bolom, mnogobrojni trenuci nemira, ali i osmijeha i radosti. Što si više rastao, rasla je i naša briga za tobom.
Sjećam se kada si krenuo u školu i kada si prvi put stavio školsku torbu na leđa. Nikada neću zaboraviti suze tvoje majke dok te je pratila prvi dan u školu. Dani su prolazili, a prizori ispunjeni suzama su se ponavljali. Naša priča s tobom je mnogo veća od toga da bi svi njeni događaji mogli stati u ovo moje pismo.
I evo me danas živim teške trenutke u kojima gledam kako se dio moje duše odvaja i odlazi od mene. Šta da ti kažem, sine moj?! Možda ćeš u sebi pomisliti i reći da su ovo poznati savjeti koji se samo ponavljaju. Ne, dragi moj sine! Tako mi Allaha, kada bi sav svijet obišao nećeš naći srce da te voli kao što te voli moje i srce tvoje majke. Zato te pozivam da pažljivo poslušaš što ću ti reći.
Možda ćeš se iznenaditi ako ti kažem da sam poželio da si još uvijek mali, da spavaš pored mene, da te prislonim na moje grudi i da te nosim na svojim ramenima.
Poslušaj me, jer moje srce potresaju strahovi za tobom. A kako da ne strahujem za tebe kada stalno slušam kako je mnoge mladiće i djevojke uništila droga i ostala opojna sredstva. Kako da se ne bojim za tebe kada gledam mnoge mladiće kako im je zeleno lišće života spalilo devijantno ponašanje i život bez cilja i smisla. Kako da te, dijete moje, vidim i zamislim poput njih?!
Stoga, sine moj, čuvaj Allaha, čuvat će te! Dobro zapamti i primi ovaj poklon koji ću ti danas dati. Nadam se da ćeš ove riječi zapisat u svoje srce i uklesat u svoju dušu. Da ćeš uživati u njima u samoći i da ćeš ih, u svakom stanju i situaciji, ponavljati. Čuvaj Allaha, čuvat će te!
Dragi sine, tvoj otac je slab i bespomoćan i on ne zna šta ćeš ti raditi sutra kada odeš od kuće. Nisam u stanju da te čuvam i pazim, a silno bih to želio. Ne znam, sine moj, hoćeš li čuvati namaz ili nećeš. Ne znam i ne mogu da znam, ali zato Allah zna. Pa, čuvaj Allaha, čuvat će te! Čuvaj Allaha, koji te vidi u tvom autu, u tvom stanu, na putu, sa tvojim prijateljima i kad si sam.
Poslušaj savjet jednog brižnog oca, poput mene, koji je svome sinu govorio: ”O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno grušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari. On je sveznajući.” (Lukman, 16.)
Boj se Allaha gdje god budeš, jer ako tako budeš činio nećeš imati potrebu za mnom nikada. Allah će biti sa tobom, Allah će te izbaviti iz nevolje ako zapadneš u nevolju i On će ti otkloniti brige i nedaće ako te skole. Sine moj, znaj da je život ispunjen nevoljama i ti ćeš uvijek biti u potrebi za Allahom, pa budi uz Allaha i On će biti uz tebe.
Obavijestit ću te o pouzdanom Prijatelju kojeg dobro poznajem i imam odlično iskustvo sa Njim. Kad god sam Mu se obratio zbog bilo kakve moje potrebe, nije me odbio, i nisam se ustručavao da mu se obratim ni danju ni noću. Taj prijatelj je Allah!
Zato, ako te spopadne strah, ili briga, ili tuga, ili te napadne neprijatelj, znaš put ka nebu. Digni svoje ruke prema Milostivom Gospodaru i traži od Njega šta god želiš, jer, tako mi Allaha, On te nikada neće izdati i iznevjeriti.
Ako ti profesor zulum učini, ako ti je teško gradivo, ako imaš problema sa razumijevanjem gradiva, ako ti se nagomilaju ispiti, ako si u deficitu sa vremenom, ako ne znaš koji smijer ćeš odabrati, obrati se svome Gospodaru, klanjaj istiharu i uputi Mu dovu, On će ti olakšati i pomoći i daće ti izlaz odakle se i ne nadaš. Namaz, namaz! Upozoravam te na namaz i, tako ti Allaha, nemoj nikada ostaviti namaz. Sabah-namaz je budućnost, on je sigurnost, milost i sreća. Nemoj ga klanjati u kući, već, ako ikako možeš, klanjaj ga u džematu. Budi među onima koji po mraku, prije svitanja, idu u džamiju. Ja te zamišljam kako po mraku odlaziš u mesdžid i srce mi je ispunjeno radošću, Allah tvoje srce ispunio svjetlom i nurom. Cijeli svijet, sine moj, zna i priznaje da prijatelj utječe na svoga prijatelja. Zato, budi među odabranim ljudima. Druži se sa dobrim ljudima i povećat će ti se ugled. Odmakni se od griješnika i onih koji su zastranili. Budi čvrst i odlučan prema njima, nimalo im nemoj povlađivati i nemoj bit slab pred njima.
Čovjek mora nekada donijeti teške odluke da bi živio ispravnim i časnim životom. Svaka zatvorska priča povezana je sa lošim društvom, iza svakog zlodjela koje je dovelo do ubistva nekog nevinog čovjeka, krije se loš prijatelj i loše društvo.
Znaj, sine moj, ko izda Allaha, on će izdati i ljude, ko je neposlušan prema svojim roditeljima u njemu nema hajra. Dobri ljudi će te pomoći u dobru i potaknuti te na dobre i lijepe stvari. Ovakvo upozorenje su mnogi čuli, pa su neki poslušali i spasili se, a neki su se oglušili i stradali su. Ne budi, Allah te čuvao, od stradalnika.
Ti si tamo radi zadatka i misije, a istinske ljudske veličine žive radi misije. Ti nisi otišao tamo radi igre i zabave, već si tamo radi uzvišenog zadatka. Ti si ambasador svojih roditelja i da znaš u kakvom stanju si ih ostavio, nikada ne bi zaboravio njihove suze, niti bi omalovažavao njihove besane noći zbog tebe.
Kada bi bio u stanju da pročitaš stranice njihovih srca, bez sumnje bi pročitao priče o neizmjernoj nadi, priče o nestrpljivom čekanju u kojima je već zabilježen tvoj uspjeh. Tvoj otac i majka već zamišljaju kako se vraćaš kao uspješan stručnjak u oblasti koju si studirao. Kad bi to znao onda bi osvanjivao sa knjigom i život bi potrošio u učenju i od tebe bi daleko bio noćni život i društvo besposličara.
Sine moj, da li danas vidiš uspješne ljude i istinske velikane?
Ti si, bez sumnje, sposoban da svoje ime pridružiš njihovim imenima i ma koju naučnu disciplinu da izabereš, ti možeš postat ugledan i velik kroz svoju struku.
A što se tiče spiska neuspjelih ljudi, pa iza njih su besane noći provedene po kafanama, diskotekama, parkovima, utakmicama i sl. Ako ih upitaš o njihovom stanju, reći će ti: izgubljene i upropaštene noći uz razvratne filmove i noćni tulumi do zore.
Zato, sine moj, čuvaj svoj jezik, drži se svoje kuće i plači nad svojim grijehom.
Ostavljam te Allahu u amanet, sine moj!
