Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se da je Jahja ibn Muaz rekao: ”Na smrti čovjeka pogađaju dvije nesreće u pogledu njegovog imetka i sa tim nesrećama se ne može ništa porediti.” Upitan koje su to nesreće, odgovorio je: ”Sav imetak će mu uzeti drugi, a on će za sav taj imetak polagati račun na Sudnjem danu.”
Neki čovjek je došao kod Ibn Sirina da mu protumači san koji mu je proizveo određene strahove i zabrinutost, a on mu je odgovorio: ”Boj se Allaha na javi, pa ti neće naštetiti ono što vidiš u snu.” (Hilyetul-evlija, II/273.)
Ako osjećaš da ne živiš sretnim životom, znaj da ne klanjaš namaz kako treba. Jer, ogromna je razlika između onoga ko klanja namaz da se odmori putem namaza i onoga ko klanja da se odmori od namaza (da što prije završi). Pogledaj u svoje srce da vidiš kojoj skupini klanjača pripadaš. Ako te šejtan požuruje u toku namaza, sjeti se da je sve ono što želiš postići i ono za šta strahuješ da ga ne izgubiš, u ruci Onoga pred Kojim stojiš u namazu.
Uzvišeni Allaha objavio je u Kur'anu: ”Zar ne znaš da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih; svi znaju kako će Mu se moliti i kako će Ga hvaliti. A Allah dobro zna ono što oni rade.” (En-Nur, 41.) Uzmimo pouku od ptica; njihovo uzdizanje i letenje visoko iznad zemlje ne povećava im ništa osim zahvalnosti i veličanja Allaha. Dok u isto vrijeme, mnogim ljudima uzdizanje i napredovanje na dunjaluku ne povećava ništa osim uobraženosti, nepravde, nasilja, nemara i grijeha.
Jedan musliman je klanjao namaz i kada je predao selam sjeo je pored svoje žene, pa je počeo razdvajati njezine prste, nerazgovijetno izgovarajući neke riječi. Ona ga je upitala: ”Ljubavi, šta to govoriš?” On je odgovorio: ”Završio sam sa klanjanjem namaza, pa sam želio da zikrim na tvojim prstima kako bi učestvovala sa mnom u nagradi i kako bi, ako Bog da, zajedno ušli u Džennet.” Ljubaznost, blagost i nježnost prema ženama je znak upotpunjenja muškosti. Rečeno je: ”Prema ženama može biti plemenit samo plemenit čovjek, a može ih zanemarivati i ponižavati samo priprost i pokvaren čovjek.”
Teško je naći čovjeka koji je uspješan na dunjaluku, a da njegov uspjeh nije povezan sa dobročinstvom prema roditeljima.
Ne postoji čovjek koji nema briga, ali zato postoje oni koji se sjete da je ovo samo prolazni dunjalučki život, pa se nasmiju.
Kad osjetiš tjeskobu u grudima i tegobu u životu, ne plači, već učini sedždu Allahu.
Najbolji prijatelji su oni koji kad ti se dunjalučka sreća nasmiješi, ne zavide ti, a kada se život poigra sa tobom i zapadneš u iskušenje, ne ostavljaju te.
Ko izgubi dobročinstvo prema majci, izgubio je cijeli život.
