Allah, dž.š., odabrao je Svog posljednjeg poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., i odlikovao ga iznad svih drugih ljudi i učinio mu je prirođenim najuzvišenija svojstva i vrline, tako da je njegova biografija impresionirala muslimane i nemuslimane. Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je intelektualno i moralno superioran u odnosu na sve druge ljude.
Ibn Kesir je o tome rekao: “Poznato je svakome ko posjeduje zdrav razum da je Muhammed, s.a.v.s., najinteligentnija osoba koju je Allah stvorio.”
U djelu E'alam en-nubuwe, imam El-Maverdi je rekao: “Što se tiče drugog aspekta koji se odnosi na savršenstvo njegovog morala, to savršenstvo obuhvata šest osobina, a jedna od njih je razboritost i pronicljivost, a što potvrđuje valjanost Poslanikovog, s.a.v.s., mišljenja, ispravnost planiranja i rukovođenja i lijepog ophođenja.”
Prenosi se da je Vehb ibn Munebih rekao: “Pročitao sam u sedamdeset i jednoj knjizi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., najinteligentniji i najrazboritiji čovjek.” U drugoj predaji spominje se da je rekao: “Pronašao sam u svima njima (spomenutim knjigama) da, u odnosu na um i inteligenciju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Allah nije dao svim ljudima inteligencije, osim koliko je zrno pijeska u odnosu na sav pijesak na Zemlji.”
Prije poslanstva
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od svoje rane mladosti, bio je poznat po bistrini svoga uma u odnosu na svoje vršnjake. Primijetio je to i njegov djed Abdulmutallib koji ga je, nakon što je Muhammed, s.a.v.s., ostao siroče, uzeo sebi.
Nakon smrti djeda, otišao je u kuću svoga amidže Ebu Taliba, koji ga je volio i pazio kao svoje rođeno dijete. No i pored toga, Ebu Talib je primijetio da Muhammed, s.a.v.s., kao dječak, nikada nije prvi sjedao za sofru niti je prvi posezao za hranom, pa ga je amidža Ebu Talib morao nagovarati da jede prinoseći mu posudu sa hranom. Kad je porastao i ojačao da može pomagati u određenim poslovima, čuvao je ovce kako bi se hranio i uzdržavao od vlastitog rada, a kada je napunio dvanaest godina tražio je od amidže da ga povede sa sobom u Šam sa kurejšijskom trgovačkom karavanom.
Jedan od znakova savršenosti Poslanikovog, s.a.v.s., uma jeste i njegovo prisustvo na skupovima vođa Kurejša na kojima je on slušao šta oni govore i podržavao sve ono što je bilo istinito i pravedno, a odbacivao njihove pogrešne prijedloge. Između ostaloga, Allahov Poslanik, s.a.v.s., prisustvovao je, prije poslanstva, Vijeću uglednika (Hilful-fudul) na kojem su se glavešine i uglednici Kurejša zavjetovali na međusobnu slogu i pomaganje potrebnih i obespravljenih. Koliko je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., značilo prisustvo na tom Vijeću svjedoče i njegove riječi da mu je to draže nego da su mu ponudili ogromno bogatstvo i da bi se, i kao Allahov Poslanik, vrlo rado odazvao kada bi mu neko uputio sličan poziv.
Savršenost Poslanikovog, s.a.v.s., uma došlo je do izražaja u njegovoj ranoj mladosti kada se odrekao neznabožačkih navika i običaja koji su zabranjivali i dozvoljavali određene stvari bez ikakvog dokaza i znanja. Tako Muhammed, s.a.v.s., ni prije poslanstva nikada se nije klanjao kipovima kojima su se klanjali njegovi saplemenici, jer zdrav razum i čista ljudska priroda to odbacuju.
Prenosi se da ga je u mladosti neki uglednik nagovarao da se zakune Latom i Uzatom, ali je on to odbio. Kao mladić govorio je: ”Ništa mi nije bilo mrže od tih kipova.”
Jedan od znakova savršenosti Poslanikovog, s.a.v.s., uma jeste i to da se nikada nije upuštao u besposlice sa besposličarima, kao i to da nije volio rat. Zbog toga nije učestvovao u ratu koji je u predislamskoj historiji poznat kao Harbul-fudžar u kojem su učestvovale Kurejšije i njihovi saveznici iz plemena Benu Kinane, protiv plemena Kajsa Ajlana i njihovih saveznika.
Mudrost i savršenost uma Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dolazili su do izražaja i kod načina rješavanja sporova među Mekelijama. On je svojom mudrošću i pronicljivošću mnogo puta zaustavio prolijevanje krvi i bratoubilačke ratove, a priča o Hadžerul-esvedu je svjedok tome.
Naime, pet godina prije njegovog poslanstva, Kurejšije su vršile obnovu Ka'be jer su njezini zidovi bili oštećeni. Predstavnici plemenâ dogovorili su se ko će koju stranu zidati, ali kada je trebalo postaviti Crni kamen ili Hadžerul-esved na njegovo mjesto, došlo je do neslaganja među njima, jer je svako pleme željelo da njemu pripadne čast podizanja i postavljanja Hadžerul-esvda. I zamalo da nije došlo do sukoba da nije došao Ebu Umejje ibn Mugire el-Mahzumi i predložio im da presudu oko postavljanja Hadžerul-esveda donese čovjek koji se prvi pojavi na vratima harema Ka'be. Svi su se složili sa njegovim prijedlogom i sa nestrpljenjem su čekali ko će se prvi pojaviti. Nedugo zatim pojavo se Muhammed, s.a.v.s., i kad su ga ugledali, svi su povikali: ”El-Emin! El-Emin! Zadovoljni smo da nam presudi Muhammed!”
Muhammed, s.a.v.s., prišao je i zatražio je da mu donesu platno. Stavio je Hadžerul-esved na platno, a zatim je pozvao starješine plemena i rekao im da uhvate za krajeve platna i da svi zajedno podignu Hadžerul-esved. Kada su podigli Hadžerul-esved do njegovog mjesta, onda ga je Muhammed, s.a.v.s., uzeo svojim mubarek rukama i postavio na njegovo mjesto.
Nakon poslanstva
U vrijeme poslaničke misije mudrost i savršenost uma Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pokazali su se u njegovom odgoju ashaba, u odnosu prema svojim suprugama i djeci, u njegovoj politici sa svojim sljedbenicima, u dobrom planiranju i pripremi za Hidžru u Medinu, u stavovima prilikom uklanjanja smutnje i fitne koja zamalo da nije dovela do rata između pripadnika plemena Evs i Hazredž (ensarija) i muhadžira u toku pohoda na Benu Mustalik, u sklapanju ugovora i sporazuma o pomirenju, u njegovom načinu ophođenja prema prijateljima i prema neprijateljima, kao i u bezbroj drugih primjera iz Poslanikove, s.a.v.s., veličanstvene biografije.
Kadi ‘Ijad je rekao: “Ko promatra Poslanikovo, s.a.v.s., planiranje i upravljanje, privatnu i javnu politiku, sa čudesnim osobinama, te jedinstvenom i neuporedivom biografijom, a da ne govorimo o znanju koje je imao i zakonima koje je ustanovio, bez prethodnog znanja i iskustva, ne može a da na prvi pogled ne primijeti njegovu oštroumnost i pronicljivost, ispravnost mišljenja i mudrost, razmišljanje o posljedicama, o koristima za ljudski život, o borbi protiv požude, o dobroj politici i rukovođenju, o traganju za vrlinama i izbjegavanju poroka. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svemu tome je dostigao stepen koji niko ne može dostići.
Zatim, ko promatra njegovu vještinu upravljanja Arapima koji su bili poput odbjeglih zvijeri, raspršeni i daleki, kako se brinuo za njih, kako je podnosio njihovu grubost i bio strpljiv na njihovim uvredama, sve dok ih nije pridobio i dok se nisu okupili i ujedinili oko njega, pa su se onda zbog njega borili protiv svojih najbližih, izabrali ga za svoga vođu i zbog njega bili spremni učiniti hidžru i napustiti svoje domove i imetke, bez sumnje će priznati i potvrditi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio najrazboritiji i najmudriji čovjek.”
Allah, dž.š., blagoslovio je Svoga posljednjeg poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.v.s., i odlikovao ga mnogim svojstvima i osobinama, što ukazuje na veličinu njegovog položaja kod Allaha, uključujući u to i mudrost i savršenost Poslanikovog, s.a.v.s., uma.
