Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Mjesto događaja je Arefat, a vrijeme događaja, Oproštajni hadž. Što se tiče ovog događaja on je vezan za jednog beduina koji se, u toku hadžskih obreda, raspitivao za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa su mu pokazali na čovjeka koji je jahao devu i rekli mu da je to Allahov Poslanik. Nakon toga, beduin je pokušao da zaobiđe skupinu ashaba da bi došao do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a oni su pokušali da ga zaustave. Međutim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao im je: ”Pustite ga!”
Onda je beduin prišao i zgrabio povodac Poslanikove deve te pogledao u Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Eh, kamo sreće da su moje oči bile u glavi tog beduina, pa da vide ono što je on vidio.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je beduina: ”Šta želiš?”
Beduin je rekao: ”Allahov Poslaniče, želim te pitati dvije stvari! Šta je to što će me približiti Džennetu, a šta je to što će me udaljiti od Džehennema?”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogledao je u svoje ashabe i rekao: ”Ovaj je upućen na dobro sa svojim pitanjem”, a zatim je rekao beduinu: ”Obožavaj Allah i nemoj Mu pripisivati sudruga, klanjaj propisane namaze, daji zekat, posti ramazan i održavaj rodbinsku vezu.”
Na to je beduin rekao: ”Allaha mi, na ovo neću ništa dodavati, niti oduzimati.”
Kada je beduin otišao, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ako se ovaj čovjek bude držao onoga što mu je zapovijeđeno, ući će u Džennet. Koga raduje da vidi džennetliju koji žudi za ulaskom u Džennet, neka pogleda ovog čovjeka.”
Pogledajte poniznosti i skromnosti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji nema tjelohranitelja, nema posebne posluge, nema krune, nema žezla ni kraljevske svite, već je do te mjere ponizan i skroman da se od svojih ashaba nije razlikovao ni po odjeći, ni po bilo kojem drugom obilježju, i onaj ko ga nije poznavao, nije moga raspoznati ko je od njih Allahov Poslanik, tako da beduin nije znao ko je on dok mu ashabi nisu rekli i objasnili.
Mnogobrojni su primjeri iz životopisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima se spominje da bi beduin došao iz pustinje među ashabe u čijem društvu je bio i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i pitao: ”Ko je od vas Muhammed?”
Naravno, islam nije protiv uljepšavanja ili dobre, lijepe i kvalitetne odjeće, niti protiv toga da musliman uljepša svoje mjesto u koje ljudi gledaju, ali prije uljepšavanja i poboljšavanja kvalitete odjeće i onoga na šta ljudi obraćaju pažnju, treba raditi na popravljanju i poboljšanju stanja srca, jer je to mjesto u koje Allah gleda.
Ovo je skromnost izgleda, a sad pogledajte poniznost i skromnost ponašanja, jer je u vjerskom smislu, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov poslanik svim ljudima, dok je u političkom smislu predsjednik države, ali i pored toga, on kaže svojim ashabima, kad je vidio da se beduin želi probiti do njega: ”Pustite čovjeka!” Dozvolio mu je da mu priđe i da uzme povodac njegove deve, i odmah mu je odgovorio na postavljeno pitanje.
A neko od nas, kad sjedne za sto u svom luksuznom uredu, oholi se i uzdiže nad ljudima kao da je direktor cjelokupnog Sunčevog sistema, a ne samo planete Zemlje.
A sad pogledajte Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, poniznost kao učitelja, koja se ponajprije ogleda u njegovim riječima: ”Ovaj je upućen na dobro sa svojim pitanjem.” Dakle, pohvalio je pitanje beduina, a u toj pohvali se krije i poticaj ashabima u smislu: “Brinite se o svom Ahiretu!”
To je činjenica i istina koju su muslimani danas izgubili iz vida; popravljanjem vjerskog, imanskog stanja, popravit će se i opće dunjalučko stanje. Nažalost, mi danas želimo prvo popraviti dunjačko, materijalno stanje, a zatim se okrenuti popravljanju našeg vjerskog stanja, odnosno Ahireta.
I na kraju, ovaj hadis nikako ne znači umanjivanje važnosti i vrijednosti dobrovoljnih ibadeta ili nafila, kao što je dobrovoljna sadaka, noćni namaz i sl., naprotiv, čovjek se neprestano približava Allahu nafilama dok ga Allah ne zavoli, ali moramo shvatiti da ne postoji ništa što toliko približava Allahu kao farzovi koje nam je Allah naredio i propisao, u smislu da je kap znoja na tvom čelu dok klanjaš podne-namaz u džamiji u toku ramazana, bolja od tvojih suza u toku teravih-namaza, jer je prvo farz, a drugo je nafila. A divne li nagrade za onoga ko spoji ta dva dobra!
