Piše: dr. Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Žalosno je da su grijesi koji su rašireni među vjerskim profesionalcima izrazito crni. Istina, oni ne piju alkohol, ne kockaju, ne udaraju ni insana ni hajvana, ali ono što je nastanilo njihova srca od strasti i želje za isticanjem, popularnošću, raspravljanjem, uticajem, te zavidnosti i bahatosti, čini da je njihova šteta za islam i muslimane često veća od koristi. I sve to da su barem istinski učenjaci, a kamo li što je njihovo razumijevanje vjere oskudno i njihov udio u tome neznatan.
Ove skupine računaju da je Džennet pod njihovim nogama. Jedna od najopasnijih bolesti tzv. islamskih profesionalaca je to što nesposobnost za život opisuju kao odricanje, kukavičluk od nošenja životnog tereta kao skromnost, a zanemarivanje prirodnih zakona i uzroka kao pouzdanje u Allaha.
Udaljavaju se od svake opasnosti i to nazivaju mudrošću, laskaju prezrenim političkim moćnicima i vladarima, a zatim se koriste fetvama da opravdaju svoje licemjerje i šutnju u pogledu otklanjanja zla (munkera) u društvu.
