Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Historijske knjige govore da je prvi pravedni halifa muslimana, hazreti Ebu Bekr, radijallahu anhu, poslao u Šam četiri vojske sa četiri komandanta i četiri cilja: Homs, Damask, Jordan i Palestina. Ukupan broj boraca u tim vojskama bio je dvadeset i četiri hiljada, uključujući hiljadu ashaba, od kojih je stotinu učestvovalu u Bici na Bedru.
Prošlo je šest mjeseci, a četiri muslimanske armije su bile uključene u sporadične sukobe na odvojenim frontovima, a da nisu postigli nikakvu značajnu pobjedu. Bizantijski car Heraklije je počeo mobilizirati veliku vojsku za borbu protiv muslimana. Kada je Ebu Bekr, radijallahu anhu, saznao za to, poslao je poruku Halidu ibn Velidu, radijallahu anhu, naredivši mu da napusti Irak i krene prema Šamu što je brže moguće. Nakon toga, Allahova sablja, Halid ibn Velid, krenuo je na svoje čuveno putovanje koje je do danas ostala vojna misterija. Naime, on je prešao pustinju sa devet hiljada mudžahida za osamnaest dana, put koji u to vrijeme niko nije prešao za manje od četiri sedmice.
Kada je Halid ibn Velid stigao u Šam, zatekao je muslimane podijeljene u četiri vojske ili brigade koje su se borile na različitim frontovima protiv bizantijske vojske. Vojska koju je predvodio Šurahbil ibn Hassene, radijallahu anhu, borila se na zidinama Busre i bila je pred teškim porazom, ali mu je Halid pomogao, pa je Busra osvojena predajom grada. To je bio prvi veći grad koji je pao u ruke muslimana od početka osvajanja Šama.
Nakon gubitka Busre, Bizantinci su počeli okupljati svoje snage u Edžnadinu (gradu koji se nalazio između Jerusalema, Gaze i Askalana), i činilo se da su odlučni da protjeraju muslimane iz Šama, jer je to bila najveća vojska koju su okupili u jednu bitku do tada.
Halid ibn Velid je pozvao četiri muslimanske vojske da se sastanu u Edžnadinu, a zatim su zajedno vodili prvu odlučujuću bitku u Šamu. Broj Bizantinaca je dostigao oko devedeset hiljada boraca, skoro tri puta veći od broja muslimana, ali okupljanje muslimanskih vojski pod jednom komandom nadoknadilo je nedostatak brojnosti i vojne opreme, i tako je prva velika pobjeda muslimanske vojske, koja je krenula u osvajanje Šama, ostvarena 27. džumadel-ula, trinaeste godine po Hidžri.
Tri sedmice kasnije uslijedila velika pobjeda muslimana u mjestu Merdžu el-Sufr (široka ravnica južno od Damaska), zatim dvije velike pobjede u Fahlu i Bejsanu prije isteka godine.
Sljedeće godine osvojeni su Damask i Homs.
Bizantijski car Heraklije shvatio je da se bliži kraj bizantijske vladavine u Šamu, pa je u narednim mjesecima proveo opću mobilizaciju okupljajući vjerovatno jednu od najvećih vojnih snaga koju je Šam upoznao kroz svoju historiju. Naime, Heraklije je uspio okupiti vojsku koja je brojala više od dvjesta hiljada vojnika, koja se stacionirala na Jermuku.
Ebu Ubejdullah ibn Ebi Džerrah, radijallahu anhu (kojeg je hazreti Omer postavio za glavnog komandanta muslimanske vojske u Šamu nakon smrti hazreti Ebu Bekra), savjetovao se sa ashabima i većina njih je predložila da napusti Šam iz straha od potpunog uništenja muslimanske vojske, koja je brojala svega trideset i tri hiljade vojnika (sedam puta manje od bizantijske vojske).
Jedini koji je predložio borbu protiv Bizantinaca bio je Halid ibn Velid, radijallahu anhu, i Ebu Ubejde je prihvatio Halidovo mišljenje i prepustio mu komandu nad vojskom u Bici na Jermuku.
Do tada su se muslimanske vojske borile kao samostalne cjeline sa svojim komandantom i formacijom. Kada je Halid ibn Velid vidio bizantijsku vojsku kao kompaktnu cjelinu pod jednom komandom, obratio se komandantima muslimanskih vojski, riječima: ”O skupino muslimanskih komandanata! Ovo je jedan od Allahovih dana u kojem ne bi smjelo biti ni nepravde ni gordosti. Očistite svoje nijete, i neka vaš džihad i ostala dobra djela budu samo u ime Allaha. I ne ulazite u borbu protiv naroda koji poštuje sistem i disciplinu, dok ste vi podijeljeni i nejedinstveni. To nije prikladno ni dozvoljeno.”
Muslimanski komandanti su rekli: ”A gdje je rješenje?” Halid je odgovorio: ”Halifa Ebu Bekr, radijallahu anhu, nije vas poslao kao komandante nad vojskama osim što je vjerovao da ćete na taj način lakše izvojevati pobjedu, a da je znao šta će se dogoditi, on bi vas okupio u jednu vojsku. Zaista, podjela koja je sada prisutna među vama je teža za muslimane od onoga što ih je snašlo i korisnije je za nevjernike od njihovog mnoštva. Znam da vas je dunjaluk podijelio. Svakom emiru među vama dodijeljen je jedan od gradova ili pokrajina, i njegovu poziciju i vođstvo neće umanjiti ako se potčini drugim emirima i komandantima, niti će je povećati ako se neko od emira i komandanata njemu potčini. Činjenica da neki od vas vladaju nad vama i da vam komanduju, ne umanjuje vašu vrijednost kod Allaha.
Naši neprijatelji su se pripremili i ujedinili, pa se i mi ujedinimo i pripremimo za dane koji će doći poslije ovoga. Ako ih danas pobjedimo, nastavit ćemo nizat pobjede, a ako nas oni danas poraze, teško ćemo se poslije toga oporaviti i uspjeti u našoj misiji.”
Kada bi se danas, nakon što su ujedinjene vojne skupine i formacije, Allahovom voljom i dobrotom, oslobodile Šam od zločinačakog režima Bashara Asada, koji je počinio stravične zločine nad muslimanima Sirije i sirijske gradove pretvorio u koncetracione logore, bez sumnje bi ponovio svoj govor i komnadantima sirijskih vojnih formacija i jedinica, rekao: ”O skupino muslimanskih komandanata i vođa! Ovo je jedan od Allahovih dana u kojem ne bi smjelo biti nepravde i gordosti. Ujedinite i zbijete svoje redove, i očistite svoje nijete, i neka vaše uspostavljanje pravedne vlasti, utemeljene na Kur'anu i Sunnetu, bude samo u ime Allaha, kao što je bio i vaš džihad, pa vas je Allah pomogao protiv tiranina Bashara.
Samo čistih srca i jedinstveni možete se suočiti sa novim izazovima i novim bitkama (političkim i vojnim), koje vas očekuju, i izaći iz njih kao ponosni pobjednici. U suprotnom, teško da ćete izaći na kraj sa neprijateljskim vojskama koje su jedinstvene i spremne da vam poremete planove i zauvijek pomute radost veličanstvene pobjede.”
Ovo su riječi Halida ibn Velida upućene vama kroz zastore vjekova, pa ih poslušajte.
