Pripremio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Blago onima koji vole istinu i dobro, i koji uživaju u činjenju dobrih djela isključivo radi Allahovog zadovoljstva i Njegove nagrade. Oni su pronašli istinski smisao života i jedini put do sreće, zadovoljstva i duševnog smiraja. Junak ove naše priče, koju je svojim ashabima ispričao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio je upravo takav. Volio je stalno činiti dobra djela i drugima ih je preporučivao. Udjeljivao je sadaku siromašnima, želeći se svrstati među zahvalne Allahove robove, a posebno je to volio činiti tajno, jer je znao da tajna sadaka ‘’gasi’’ srdžbu Gospodara svjetova, otklanja nevolju i, uz Allahovu pomoć, liječi mnoge bolesti. Zbog toga je on odlučio da udjeljuje sadaku tajno, i to samo noću, kada ga niko neće prepoznati dok bude činio dobročinstvo i pokvariti mu užitak i čistoću njegove namjere. Tako je taj dobročinitelj izašao jedne noći i hodao ulicom tražeći nekoga za koga bi smatrao i procijenio da je potrebno da mu se udijeli sadaka. Hodajući ulicom u mrkloj noći, osjetio je da mu se neko iz drugog pravca približava i dolazi u susret, pa se obradovao i sam sebi rekao: ‘’To je ono što sam želio’’, a kada mu se taj neznanac približio, on mu je odmah prišao i stavio novac koji je namijenio za sadaku u njegovu ruku, a onda je zadovoljan i smiren otišao kući, moleći Allaha da primi njegovu sadaku. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je ashabima da su tada meleki pisali na kućama ljudi ono šta su radili u toku noći, i kad je svanulo, ljudi su, pročitavši šta piše na kući tog dobročinitelja, pričali kako je taj i taj udijelio sadaku lopovu. Kada je on to saznao, rekao je: ‘’Gospodaru moj, ja nisam želio udijeliti sadaku lopovu, već onome ko je stvarno zaslužuje. Tebi pripada hvala i zahvala i prije i kasnije, i Ti si Sveznajući koji je o svemu obaviješten, i koji je želio da moja sadaka dođe u ruke lopova. Tvoja mudrost je za mene nedokučiva. Ja ću ponovo udijeliti sadaku, nadajući se da će dospjeti u prave ruke.’’ Druge noći ponovo je izašao u grad i hodao ulicom ne bi li naišao neko ko stvarno zaslužuje da mu udijeli sadaku. Onda je naišla neka žena i kad je prolazila pored njega, rekao je sebi: ‘’Možda ona zaslužuje sadaku i udijelio joj je što je imao od novca i otišao kući da ga niko ne bi vidio i prepoznao. Sutradan su ljudi govorili kako je taj i taj sinoć udijelio sadaku prostitutki. Kada je to čuo, dobročinitelj je rekao: ‘’Moj Allahu, ja uistinu nisam želio udijeliti sadaku prostitutki, već onome ko zaslužuje sadaku. Tebi pripada hvala i zahvala i Ti činiš ono što hoćeš. Ali, ja ću, u Tvoje ime, ponovo udijeliti sadaku.’’ Izašao je i treću noć tražeći nekoga ko zaslužuje sadaku da mu je udijeli, i onda je u jednoj kući sa slabim svjetlom ugledao sjenu jednog čovjeka, pa je rekao: ‘’Možda je onaj čovjek siromah’’, i otišao je i udijelio mu sadaku, a onda se vratio kući sretan i zadovoljan. Kada je svanulo, ljudi su govorili kako je taj i taj udijelio sadaku bogatašu i ibretili se zbog toga. Nakon što je čuo šta ljudi pričaju, taj dobročinitelj je proučio dovu: ‘’Gospodaru moj, Tebi hvala na tome što sam udijelio sadaku kradljivcu, prostitutki i bogatašu.’’ Nedugo zatim, Allah je poslao glasnika koji mu je rekao: ‘’Što se tiče sadake koju si udijelio lopovu, možda ga ona podstakne da ostavi krađu, što se tiče sadake koju si udijelio prostitutki, možda je ta sadaka odvrati od grijeha koji čini, a što se pak tiče sadake koju si udijelio bogatašu, možda ga ona podstakne da i on, od imetka koji mu je Allah dao, dijeli siromasima.’’ Uistinu, neće propasti dobro djelo koje je učinjeno s iskrenom namjerom i isključivo radi Allahovog zadovoljstva. (Muteffekun alejhi)
