Pripremio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se da je Abdullah ibn Omer, r.a., jedne prilike rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je ispričao sljedeće: ”Trojica ljudi od prijašnjih naroda krenula su na daleki put, pa ih je zatekla noć pored jedne pećine i oni su ušli kako bi u njoj prenoćili. Međutim, ogromna stijena se zakotrljala i potpuno zatvorila ulaz pećine. Pošto su bili u bezizlaznoj situaciji, rekli su jedan drugom: ‘Jedini način da se spasimo iz ove situacije jeste da zamolimo Allaha, dž.š., da ukloni ovu stijenu zbog naših dobrih djela koja smo učinili.’ Onda je jedan od njih rekao: ‘Allahu dragi, ja sam imao stare i iznemogle roditelje i svoju djecu nikada nisam nahranio i napojio prije njih. Jednoga dana tražio sam bolju ispašu za svoje stado, pa nisam na vrijeme posjetio roditelje, te sam ih, nakon što sam im namuzao mlijeka i donio, zatekao na spavanju. Nisam želio da ih budim, ali ni da prije njih nahranim svoju djecu i svoje sluge, pa sam čekao sa posudom u ruci da se probude i tako ostao do zore, a moja djeca su u neposrednoj blizini plakala od gladi. Nakon toga, otac i majka su se probudili i popili mlijeko koje sam im donio. Dragi Allahu, ako sam to učinio isključivo u Tvoje ime, a ne zbog nečeg drugog, odmakni stijenu sa ulaza ove pećine!’ Stijena se malo pomakla, ali ne dovoljno da bi mogli izaći pored nje. Drugi je rekao: ”Allahu dragi, ja sam imao jednu rodicu koju sam volio više od cijelog svijeta, pa sam je poželio imati, ali je ona to odbila. Jedne godine zavladala je opća nestašica i glad, pa je među ostalima i ona došla kod mene da traži pomoć. Ja sam joj dao 120 zlatnika pod uvjetom da sa mnom legne. Ona je na to pristala i kad sam joj prišao (u drugoj predaji stoji: kad sam je zagrlio kao što muž zagrli svoju ženu), ona je zaplakala i rekla: ‘Boj se Allaha, i ne raskidaj prsten moje nevinosti bespravno!’ Ja sam se u tom trenutku odmaknuo od nje iako sam u potpunosti bio opijen ljubavlju prema njoj, i ostavio sam joj zlato koje sam joj dao. Allahu dragi, ako sam to uradio isključivo u Tvoje ime, spasi nas ove nedaće u kojoj smo se našli!’ Nakon toga stijena se još malo pomjerila, ali opet nedovoljno da bi mogli izaći. Treći od njih je rekao: ”Allahu dragi, ja sam držao najamnike i svima sam odmah zasluženu platu davao, osim jednom radniku koji je pobjegao sa posla i otišao prije nego što je dobio platu. Ja nisam dozvolio da njegova plata propadne, već sam je uložio, nakon čega se njegov imetak umnožio. Nakon izvjesnog vremena taj radnik je došao da traži svoju platu, a ja sam mu odgovorio: ‘Sve deve, ovce i ostala stoka koju vidiš ispred sebe pripadaju tebi.’ On mi je tada rekao: ‘Allahov robe, ne izigravaj se sa mnom.’ Rekao sam mu: ‘Ne izigravam se sa tobom, to je uistinu tvoj imetak!’ Onda je on potjerao svu stoku i otišao, a da meni ništa nije ostavio. Allahu dragi, ako sam to učinio isključivo radi Tebe, spasi nas ove naše nevolje u kojoj se nalazimo!” Tada se stijena potpuno pomjerila i oni su izašli iz pećine i nastavili svoje putovanje.” (Muttefekun alejhi)
