Pripremio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Hasna je žurno ušla u kuću i zatekla svoju majku kako priprema hranu za njenog oca koji je svakog trenutka trebao da se vrati sa posla. Odmah je prišla da pomogne majci i usput ju je obavijestila da im je muallima na vjerskoj pouci ispričala vrlo zanimljivu priču o ženi koja je prodavala mlijeko i njenoj kćerki. Rekla joj je da ju je zadivio moral te djevojke iz priče i da želi biti poput nje u moralu i iskrenom vjerovanju u Allaha, dž.š. Hasna nije čekala da je majka zamoli da ispriča tu priču, već je to sama učinila i rekla: ‘’Prenosi se da je halifa Omer el-Faruk obilazio sa slugom svoje podanike u Medini i kada su prolazili pored jedne kuće, čuo je ženu kako govori svojoj kćerki: ‘Draga kćeri, pomiješaj vode u mlijeko da ga bude više kako bi nam zarada bila veća.’ Kćerka joj je odgovorila: ‘Majko, zar se ne sjećaš koliko je halifa Omer upozoravao muslimane na prevaru spominjući upravo miješanje vode sa mlijekom radi veće zarade?!’ ‘Daleko je sada Omer, kćeri moja, i ne vidi šta mi radimo’, rekla joj je majka. Na to je kćerka odgovorila: ’Majko, ako nas Omer ne vidi, pa Allah nas vidi.’ Halifa Omer bio je presretan zbog onoga što je čuo od djevojke i naredio je svome slugi da zapamti tu kuću i da mu sutra poslije sabah-namaza donese vijesti o toj porodici. Sluga je izvršio svoj zadatak i obavijestio je vođu pravovjernih Omera, r.a., da se radi o porodici, tj. majci i kćerki koje žive od prodaje mlijeka. Kada se halifa Omer, r.a., vratio kući, pozvao je svoga sina Asima i upitao ga da li bi se ženio. Pošto je dobio potvrdan odgovor, on ga je poslao da zaprosi tu djevojku i Asim je prihvatio očev savjet. Nedugo zatim Omer, r.a., vjenčao je svog sina i tu čestitu i bogobojaznu muslimanku. Ta žena bila je nana slavnog emevijskog halife Omera ibn Abdul-Aziza koji je bio poznat po svojoj pravednosti i bogobojaznosti. Majka je bila zadovoljna i sretna što joj se kćerka udala za halifinog sina, i kajući se zbog onoga na što ju je nagovarala, rekla je: ‘Kćeri moja, znaj da u prevari nema berićeta, i da ona vodi u Vatru, a halal zarada ma koliko se činila mala, uzvisuje čovjeka i vodi u Džennet.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike ispričao je ashabima priču o halal zaradi rekavši: ’U jednom od prijašnjih naroda bio je čovjek koji je trgovao vinom. Imao je čamac kojim je obilazio sela i zaseoke duž obale i prodavao im vino. Međutim, on je bio prevarant i nepošten trgovac, jer je miješao vodu sa vinom kako bi zaradio što više novaca. Tako je jedanput prodao sve svoje ‘vino-vodu’, napunio kesu zlatnicima i vraćao se svojim čamcem kući sretan i zadovoljan i ispunjen nadom da će ubrzo postati bogat čovjek. Dok je on tako maštao o bogatstvu, njegov majmun je razdragano skakutao po čamcu i u jednom trenutku zgrabio je kesu sa zlatnicima i popeo se s njom na jarbol čamca. Kad je to vidio, trgovac je ostao bez daha od straha da majmun ne baci kesu u vodu i tako upropasti njegovu trgovinu i sruši njegove slatke snove. Preklinjao ga je da siđe i na najljepši način mu govorio: ’Molim te, siđi odozgo, ili mi baci kesu sa zlatnicima, ali samo polahko da ne bi pala u vodu i da ne bih ostao bez svoje zarade.’ Ali, majmun nije razumio šta mu gospodar govori, već je, poput iskusnog trgovca, otvorio kesu i zagledao se u zlatnike kao da se razumije u novac, a onda je izvukao jedan zlatnik iz kese, okretao ga malo u ruci, a zatim ga bacio ispod sebe i on je pao u lađu. Trgovac je izbezumljeno potrčao prema zlatniku i dok ga je uzimao netremice je gledao u majmuna nadajući se da će tako uraditi sa svim zlatnicima. Onda je majmun uzeo i drugi zlatnik, poigrao se sa njim, a zatim ga, umjestu u lađu, bacio u vodu. Trgovac se skamenio kad je to vidio, i u beznađu je počeo da udara sebe po licu vičući na majmuna koji ga uopće nije slušao. Majmun je nastavio da vadi zlatnike i da zaradu od vode baca u vodu, a da zaradu od vina baca u lađu, dok nije ispraznio kesu. Tako je trgovac uzeo svoj dio zarade, a voda je uzela dio koji njoj pripada.’ Eto, to je bila pravedna presuda pravednog sudije majmuna zbog koje je trgovca varalicu snašla tuga na dunjaluku, a na Sudnjem danu čeka ga još veća tuga i potpuna propast, kao i svakog trgovca prevaranta, ako se iskreno ne pokaje i ne popravi.’’ (Musned imama Ahmeda ibn Hanbela)
