Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Nakon što se u Bici na Uhudu pobjeda pretvorila u krvavi poraz muslimana, Ebu Sufjan – koji je u to vrijeme bio idolopoklonik – vidio je to kao priliku da se osveti muslimanima, pa je povikao prema klancu u koji su se povukli Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi: ”Neka je uzvišen Hubel!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Zar mu nećete odgovoriti?” Ashabi upitaše: ”Šta ćemo mu reći?” Recite mu: ”Allah je Uzvišen i Veličanstven!”, odgovorio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Zatim je Ebu Sufjan rekao: ”Mi imamo Uzzata, a vi nemate!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je ashabima: ”Zar mu nećete odgovoriti?” Ashabi upitaše: ”Šta ćemo mu reći?” Rekao je: ”Recite: ‘Allah je naš zaštitnik, a vi nemate zaštitnika!”’
Riječi koje pretvaraju očaj u nadu i pouzdanje
Od prvih trenutaka planiranja agresije na Gazu, okupatorske cionističke vlasti su najavljivale vrlo visoke ciljeve u pogledu Pojasa Gaze i tamošnjih snaga otpora. Cilj agresije bio je potpuno iskorijeniti Hamas i njegovo vojno krilo, Brigade ”Al-Kasam”, ponovno okupirati Pojas Gaze, nametnuti novu političku realnost nakon agresije i bezuvjetno osloboditi sve zarobljenike koje su snage palestinskog otpora držale.
No uprkos agresiji, ubijanju svake mogućnosti života u Gazi, bombardiranju bolnica i njihovog zatvaranja, i uprkos zastrašujućih masakara, rezultat nije ni blizu onakav kakav je cionistička vlast očekivala, jer prema materijalnim i logičkim proračunima, ova postojanost muslimana Gaze čini se izvan okvira razumnog.
Naime, na tako uskom geografskom području, potpuno opkoljenom – uz zabranu ulaska hrane, vode i drugih životnih potrepština evo već pet mjeseci, te zasipanja granatama i svakodnevnog sijanja smrti – teško je i zamisliti da neko može ostati u tom mjestu, jer to znači čekati smrt ubijanjem ili izgladnjivanjem.
Može li neko od nas zamisliti da gleda kako mu kćerka polahko umire pred njegovim očima dok krv, umjesto suza, lije iz njenih prekrasnih očiju?
Da li bi neko od nas ostao priseban, postojan i strpljiv dok vadi ostatke tijela svoga sina iz ruševina svoje kuće koja se srušila na njegovu porodicu?
Da li bismo mogli spavati dok čekamo avione koji će naše kuće pretvoriti u ruševine, a djecu i roditelje u komade?
Očigledno je da cionistički okupator, koji je prekršio sve međunarodne zakone, uključujući i običaje ratovanja, i koji je počinio neograničen broj ratnih zločina, kao i zločin genocida, takvu postojanost, hrabrost i strpljivost ni u snu nije očekivao.
A uzrok postojanosti i odlučnosti naroda Gaze su upravo ove veličanstvene riječi: ”Allah je naš zaštitnik, a vi nemate zaštitnika!”, koje muslimani Gaze ponavljaju u lice cionistima od početka agresije, i one imaju nemjerljiv psihološki i duhovni utjecaj u suočavanju s cionističkom okupacijom.
Jer, to nisu samo riječi koje se izgovaraju jezikom, već je to čvrsto ubjeđenje i vjerovanje da je Allah s njima, i one pretvaraju njihov očaj u nadu i pouzdanje, pokazujući im u nevolji put do izbavljenja i pobjede.
To je vjerovanje koje nadmašuje sva ljudska mjerila u pogledu kriterija i uzroka pobjede, vjerovanje koje ih tjera da vide samo jedno od dva dobra: pobjedu ili šehadet na Allahovom putu, jer su oni nosioci istine.
To je isto ono vjerovanje kojim je slavni muslimanski vojskovođa, Halid ibn Velid, radijallahu anhu, plašio svoje neprijatelje, govoreći im: ”Dolazim vam s vojskom koja više voli smrt na Allahovom putu, nego što vi volite život.”
Ova postojanost muslimana Gaze, za razliku od neopisivog straha i panike u cionističkim redovima, i pored ogromne vojne i materijalne nadmoći, potvrđuje da priprema pojedinaca kroz odgoj u vjeri i vezanost za Uzvišenog Allaha, dolazi prije izgradnje vojske. To je postojanost koja je nepremostiva prepreka okupatorima i koja će cionističku ”obećanu zemlju” pretvoriti u zbrkane snove. Jer, ruka koja drži pušku (ma koliko bila savremena i ubojita) neće izdržati i neće biti sigurna, stabilna i mirna, ako je srce prazno od vjere i ako je ispunjeno strahom, sumnjama i nesigurnošću.
