Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Teško je stvari vratiti u njihovo prvobitno stanje. Ovo bismo trebali zapamtiti i imati na umu prije nego ”slomimo” ili ”razbijemo” nešto lijepo i dragocjeno. Jer, čak ako bi se voda ponovo vratila u svoje korito, u većini slučajeva više nije pogodna za piće.
Nekada se u ljudskoj duši može slomiti nešto što hiljadu izvinjenja ne može nadoknaditi, kao što je rečeno: ”Čak i ako se vjetar izvini, grana će ostati slomljena”.
Postoje stvari za koje riječ zahvale nije dovoljna, kao i stvari za koje nije dovoljno priznanje pogreške.
Postoje riječi koje se ne mogu nadoknaditi niti zamijeniti ni najljepšim i najnježnijim riječima ljubavi.
Postoje srca koja ne možemo mrziti bez obzira koliko nas povrijedila.
Postoji ”lijepa strpljivost” (sabrun džemil) koju nam Allah uliva i daruje iz Svoje milosti i dobrote.
U tvom životu postoji neko u vidu simbola lijepog ponašanja i čovječnosti, neko ko je uz tebe i ko te podržava iako ga ne vidiš, pa nemoj zanemariti i zaboraviti njegovu velikodušnost i plemenitost.
Postoje oni koji ti daju snagu, bez obzira na tvoje greške i posrtanje, a ne žale se i ne prigovaraju, zato im budi zahvalan.
Postoje ljudi zbog kojih se osjećaš smireno i sigurno, bez obzira na zastrašujuću stvarnost.
Postoje oni koji nam poklanjaju svoju humanost bez računa, a mi ih zanemarujemo.
Stoga, ako ti je darovan ”miris” lijepog ponašanja, onda i ti obilno daruj i ”namiriši” njime svoje najmilije, ne odgađaj ljubav i iskrena ljudska osjećanja, jer su ona poput cvijeća, ako ih ne zalivaš, uvenu i izblijede.
