Piše: dr. Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ponekad zastanem pred smrću dobrih ljudi i odabranih Allahovih robova, kakav je bio hazreti Osman, radijallahu anhu, i dugo razmišljam o tome. Razmišljam o prezrenosti ovoga svijeta koji su ovi dobri ljudi napustili na zastrašujeće brutalan način.
I kažem sebi: ”Da dunjaluk ima ikakvu vrijednost kod Allaha, ne bi Allahove evlije i prijatelji bili poniženi i ne bi njihova krv bila prolivena na zvjerski način.”
Ili pak kažem: ”Kako se nekima istina čini teškom, a kako je opet od nekih skrivena, tako da vidimo neke ljude kako umiru za ono što znaju, dok neki ubijaju druge ljude iz srdžbe zbog onoga što ne znaju.”
Mi znamo da je dan u kojem bude ubijen šehid, zapravo njegov rođendan na pozornici vječnosti i prelazak u Džennet koji je u znaku vječnog užitka i blaženstva. Ali, i pored toga, mi ne skrivamo naše ogorčenje i bijes prema zločincima koji su prolili hazreti Osmanovu krv i ohalalili njegov život i njegovu čast.
Mnoge evlije među ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, preselili su kao šehidi i pretekli druge u dobru i nagradi.
Također, evlije među islamskim učenjacima i profesorima, koji su svoj život proveli kao mudžahidi, završili su na taj način što su, na vrhuncu svog džihada, njihova tijela raskomadana na Allahovom putu.
I dok čitam o njima utonem u duboke misli zaključujući koliko je dragocjen i vrijedan život šehida, a koliko je samo prezren i bezvrijedan život onih koji su im zulum učinili.
Šta je izazvalo ovakva osjećanja u meni?
To su hazreti Osmanove riječi dok se raspravljao sa svojim ubicama, prije nego što su izvršili svoj prljavi naum. Rekao im je: ”Ako nađete u Allahovoj Knjizi da trebate okovati moje noge u lance, onda to učinite.”
A kada je vidio njihovu ustrajnost u namjeri da ga ubiju, rekao je: ”Zašto žele da me ubiju?
Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘Krv muslimana nije dozvoljena osim u jednom od tri slučaja: onoga ko je postao nevjernik (otpadnik) nakon što je bio musliman, onoga ko počini blud, nakon što je bio nevin i čestit, i onoga ko bespravno ubije drugog čovjeka.’
Tako mi Allaha, nikada nisam počinio blud ni u džahilijjetu ni u islamu, nisam poželio drugu vjeru nakon što me je Allah uputio, i nikada nisam bespravno ubio nikoga, pa zašto onda žele da me ubiju?”
Zejd ibn Sabit, radijallahu anhu, došao je hazreti Osmanu, radijallahu anhu, i rekao mu: ”Skupina ensarija stoji na vratima i ako želiš oni će biti pomagači Allahove vjere (ensarije) po drugi put?”
Osman, radijallahu anhu, rekao je: ”Što se tiče oružane borbe, ne!”
Hazreti Osman je bio usamljenik u svojoj plemenitosti i sklonosti prema miru, i odbio je krvavi otpor. On je bio usamljenik i u svom životu, u svojoj darežljivosti, blagosti, lijepom ahlaku i ljubavi prema svome Gospodaru.
A onda je rulja skočila i sručila se na čovjeka od kojeg su se meleki stidjeli, ubili su ga dok je učio Kur'an.
Muhamed ibn Sirin je rekao: ”Kada su opkolili hazreti Osmanovu kuću i ušli da ga ubiju, njegova žena je rekla: ‘Ako ga ubijete, znajte da je on klanjao cijelu noć i na jednom rekatu proučio Kur'an.”’
Osmanove riječi prije nego što je umro, njegova dugotrajna iskušenja u službi islama i odvažnost razularene rulje protiv njega bez ikakvog poštovanja prema njegovim zaslugama i tome što je bio među prvima koji su primili islam, sve je to u meni izazvalo prezir prema dunjaluku, prezir prema rulji i osvetu prema protivnicima istine.
Ali su njegove riječi obnovile i osjećaj prijateljstva i uvažavanja prema svakom šehidu čiji život je Allah zapečatio smrću na Njegovom putu.
