Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah u Kur'anu je objavio: ”Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama Časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. – On, uistinu, sve čuje i sve vidi.” (El-Isra’, 1.)
Ovaj kur'anski ajet govori o Isra'u i Mi'radžu, jednom od najvažnijih događaja i momenta iz Muhammedovog, s.a.v.s., poslaničkog života. Riječ Isra’ znači noćno putovanje, a Mi'radž znači uzdignuće na nebo, odnosno putovanje kroz nebeske sfere.
Mnogobrojni su vjerodostojni hadisi koji također govore o ovom događaju, a koje su zabilježili imam Buharija, imam Muslim i drugi muhadisi. Suština svih tih predaja o Isra'u i Mi'radžu mogla bi se sublimirati u sljedećem:
”U noći kada se desio Isra’ i Mi'radž, Muhammed, s.a.v.s., boravio je u kući Ummu Hani’. U jednom trenutku krov kuće se otvorio i u tom trenutku je melek Džibril sišao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s. U ruci je nosio zlatnu posudu u kojoj je bila zem-zem voda. Onda mu je melek otvorio grudi, izvadio srce i oprao ga u zem-zem vodi. (Zem-zem je muabrek voda i, kako dolazi u mnogim predajama, on je jedan od džennetskih izvora ili rijeka.) Nakon toga, Džibril mu je ponovo vratio srce i ”zašio” grudi, a ashabi su jasne tragove tog postupka vidjeli na Poslanikovim, s.a.v.s., grudima.
Odmah poslije toga Muhammed, s.a.v.s., i melek Džibril otišli su zajedno do Ka'be gdje se nalazio Burak – posve bijela džennetska životinja, veća od magarca, a manja od mazge, koja je bila tako brza da je svakim korakom prevaljivala udaljenost dokle pogled dopire, a na kojoj je Muhammed, s.a.v.s., trebao putovati do Mesdžidul-Aksāa.
Prije nego ga je Muhammed, s.a.v.s., uzjahao, melek Džibril rekao je Buraku: ”Tako mi Allaha, nikada te nije uzjahalo plemenitije i bolje stvorenje od Muhammeda, s.a.v.s.”
Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzjahao je Buraka koji ga je nosio do Mesdžidul-Aksāa u Jerusalemu. Tu je Muhammed, s.a.v.s., svezao Buraka za halku za koju su svi Allahovi poslanici vezivali svoje jahaće životinje. Zatim je kao imam predvodio namaz svim Allahovim poslanicima.
Odatle je na krilima meleka Džibrila, Muhammed, s.a.v.s., krenuo na svoje nebesko putovanje. Kada su došli do prvog neba Džibril je tražio dozvolu od meleka, čuvara prvog neba, a on ga je upitao: ”Ko si ti?” Odgovorio je: ”Ja sam Džibril.” Čuvar prvog neba je upitao: ”Ima li još neko s tobom?” Džibril je odgovorio: ”Ima, Muhammed, s.a.v.s.” Čuvar prvog neba, obradovan onim što je čuo, ponovo je upitao: ”Zar je Muhammed, s.a.v.s., već poslat?” A zatim im je dozvolio uspinjanje na prvo nebo. Na prvom nebu Muhammed, s.a.v.s., vidio je čovjeka koji, kada se okrene na desnu stranu, smije se, a kada se okrene na lijevu stranu plače. Upitao je meleka Džibrila: ”Ko je ovaj čovjek?” Odgovorio mu je: ”To je Adem, a.s. Kada pogleda na svoju desnu stranu, on ugleda svoje potomke koji će biti u Džennetu, pa se od radosti nasmije. A kada pogleda na lijevu stranu, ugleda svoje potomke koji će Džehennem nastaniti, pa ga to rastuži i rasplače.”
Ugledavši Muhammeda, s.a.v.s., Adem, a.s., mu je izrazio dobrodošlicu, riječima: ”Dobro došao, dobri sine i dobri Poslaniče!”
Na drugom nebu Muhammed, s.a.v.s., sreo je Isaa, a.s., i Jahjaa, a.s., i oni su mu izrazili dobrodošlicu riječima: ”Dobro došao, dobri brate i dobri Poslaniče!”
Na trećem nebu sreo je Jusufa, a.s., najljepšeg čovjeka, odnosno čovjeka kojem je dato pola od ukupne ljepote Adema, a.s. (Islamski učenjaci kažu da je Jusufu, a.s., dato pola od Ademove, a.s., ljepote prije nego je počinio grijeh i kušao plodove sa zabranjenog drveta u Džennetu).
Jusuf, a.s., izrazio mu je dobrodošlicu na isti način kao i Isa, a.s., i Jahja, a.s.
Na četvrtom nebu Muhammed, s.a.v.s., sreo je Idrisa, a.s.
Na petom nebu sreo je Haruna ibn Imrana, a.s.
Na šestom nebu sreo je Musaa, a.s., koji mu je izrazio dobrodošlicu kao i prethodni poslanici, riječima: ”Dobro došao, dobri brate i dobri Poslaniče!” Kada je nastavio putovanje, Muhammed, s.a.v.s., vidio je Musaa, a.s., kako plače. Upitan zašto plače, Musa a.s., odgovorio je: ”Plačem jer je Allah, dž.š., poslije mene poslao mladića (Muhammeda, s.a.v.s.) čiji će sljedbenici biti brojniji od mojih u Džennetu.”
Na sedmom nebu Muhammed, s.a.v.s., sreo je čovjeka koji je bio naslonjen na Bejtul-Ma'mur (nebesku Ka'bu). Vidjevši ga, Muhammed, s.a.v.s., je upitao Džibrila: ”Ko je ovaj čovjek? Uistinu, nisam vidio da neko po svom izgledu više liči na mene od ovog čovjeka.” Džibril mu je odgovorio: ”Ovo je Ibrahim, a.s.” Ibrahim, a.s., je izrazio dobrodošlicu Muhammedu, s.a.v.s., istim riječima kao i Adem, a.s.: ”Dobro došao, dobri sine i dobri Poslaniče.” (Nakon Ibrahima, a.s., Allahovi poslanici bili su njegovi potomci od sina Ishaka, dok je Muhammed, s.a.v.s., Ibrahimov potomak i poslanik od sina Ismaila, a.s.)
Nakon toga, Džibril i Muhammed, s.a.v.s., prošli su prostor od sedmog neba do Sidretul-muntehaa. Melek Džibril nije mogao dalje, a Poslanik, s.a.v.s., se približio mjestu gdje je čuo škripu pera koja pišu sudbine. Došao je do krajnje granice ovoga svijeta do koje niko od ljudi, ni meleka, ni džina nije došao niti uopće može doći. Tu, na tom uzvišenom mjestu, prije nego se u istoj toj noći Muhammed, s.a.v.s., vratio na Zemlju, Allah, dž.š., mu je propisao pet dnevnih namaza da vjernicima budu najjača i najbolja veza sa Allahom, dž.š.
Pouke Isra'a i Mi'radža
Pouke i poruke ovog blagoslovljenog Poslanikovog, s.a.v.s., putovanja, ne mogu se izbrojati, pa ćemo ovom prilikom spomenuti samo one za koje smatramo da su najbitnije.
Prva pouka tiče se vremena Isra'a i Mi'radža. Kada se zapravo dešavaju Isra’ i Mi'radž?
Isra’ i Mi'radž dešavaju se nakon Poslanikovog, s.a.v.s., desetogodišnjeg pozivanja svojih sunarodnjaka u islam, nakon bezbroj iskušenja i nevolja koje su mu zadali odbijajući prihvatiti Allahovu uputu, nakon smrti njegove voljene supruge, naše majke Hatidže, r.a., prve muslimanke i najveće Poslanikove, s.a.v.s., podrške, nakon smrti njegovog amidže Ebu Taliba, koji nije primio islam, ali je založio svoj imetak i autoritet da bi ga branio od napada Mekkelija i drugih mušrika, nakon povratka iz Taifa gdje su ga vođe plemena Sekif i njegovi rođaci po majci ismijali, govoreći mu: ”Zar Allah nije ima nikog drugog poslati kao poslanika osim tebe?!” Zatim su naredili djeci i luđacima da ga gađaju kamenjem i da ga tako istjeraju iz Taifa. Sa tog putovanja, na kojem mu je društvo pravio vjerni ashab Zejd ibn Haris, r.a., Poslanik, s.a.v.s., vratio se ranjenog tijela i slomljenog srca.
Ta silna iskušenja natjerala su Poslanika, s.a.v.s., da se u svojoj dovi žali Allahu na nedostatak svoje snage i na poniženja i neprijateljstvo koje je doživio od ljudi iako ih poziva u istinu i želi im samo dobro. Taj vid obraćanja Allahu je najjasniji dokaz iskrenog robovanja Allahu i traženja utočišta samo kod Njega, sa potpunom sigurnošću u Njegovu pomoć i podršku.
Tada, u tom trenutku, kada se činilo da su sve dunjalučke kapije zatvorene za njegovu plemenitu misiju i da'vu, Allah, dž.š., mu otvara kapije nebesa i na tom časnom putovanju kroz nebeske sfere, umjesto Zejda ibn Harisa koji ga je pratio na putu za Taif, za saputnika mu određuje časnog meleka Džibrila, onoga koji mu je svakodnevno dolazio sa Objavom od Allaha, dž.š.
I Allahova podrška i pomoć ne odnose se samo na Muhammeda, s.a.v.s. Nema čovjeka, vjernika i vjernice, koji se istinski pouzdaju u Allaha, a da im Allah neće dati izlaz makar se stanovnici nebesa i Zemlje okrenuli i digli protiv njih.
Zatim, Isra’ i Mi'radž bili su zacjelivanje rana iz prošlosti, učvršćivanje Poslanikovog srca i pripremanje za nastavak da've. Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio je na tom putovanju i uvjerio se jasno da je Allah uz Njega, da ga Allah čuva i štiti, da ga je odlikovao iznad svih drugih stvorenja i poslanika, vidio je znamenja koja niko nikada nije vidio, i zato se to putovanja smatra jednom od njegovih najvećih mu'džiza.
Zatim, Isra’ i Mi'radž uče nas, kako je govorio Omer, r.a., da je dunjaluk mjesto padova, a ne mjesto uzdizanja, mjesto tuge, a ne mjesto sreće, i onaj ko ga dobro upozna neće se previše radovati kada je u obilju, niti će previše tugovati kada je u oskudici. Allah ga je učinio mjestom iskušenja, a ta iskušenja i nedaće zamijenit će najljepšom i najvećom nagradom na Ahiretu.
Isra’ i Mi'radž uče nas da se u iskušenjima kriju mudrosti, a jedna od najvećih mudrosti iskušenja jeste da nas ona vode do kapije Gospodara svjetova, da skrušeno i ponizno tražimo pomoć i podršku od Onoga Koji nas bolje razumije od naših roditelja, sinova, kćeri, rodbine i prijatelja i Koji je prema nama milostiviji od naših majki. Isra‘ i Mi'radž uče nas da nakon teškoće i nevolje sigurno dolazi olakšanje i izlaz.
I na kraju, jedna od najvećih pouka i poruka Israa i Mi'radža jeste da je Allah, dž.š., osim što je time ukazao najveću počast Muhammedu, s.a.v.s., ukazao počast i njegovom ummetu naredivši muslimanima namaz na tom časnom mjestu, na mjestu veličanstvenog munadžata, bliskosti i razgovora sa Allahom, da kroz namaz pokušamo doživjeti nešto slično Mi'radžu, jer nije džaba rečeno: ”Namaz je mi'radž vjernika.”
Namaz je jedini ibadet koji je naređen na nebesima, jer je on stub vjere – ko ga čuva, on čuva vjeru; ko ga ruši, on ruši vjeru. Na Sudnjem danu će se raspoznati iskreni vjernici od munafika, po tragovima sedžde, odnosno svjetlu na mjestima kojim su činili sedždu.
Namaz je tajna zašto smo najodabraniji ummet i zašto iz ovog ummeta izviru rijeke dobrote i svakog dobra, jer klanjači ispunjavaju Zemlju nurom i uputom, samilošću, dobročinstvom. To je ummet koji zajedno sa cijelim kosmosom zikri i obavlja namaz i uklapa se u tu harmoniju.
Ovo je stvar na koju su mnogi muslimani zaboravili, i ona je suština vjere. Kada god je ummet izvršavao namaz, stvari su im išle po dobru. Zato postoje tekstovi i predaje u kojima se povezuje obavljanje namaza sa vođenjem državne politike. Sistem se mijenja na gore ostavljanjem namaza, jer kada ummet napusti namaz, druge stvari će lahko napustiti i izdati.
Stoga, imajmo uvijek na umu da bi milioni ljudi pod zemljom silno željeli da se vrate na dunjaluk da barem jednu sedždu Allahu učine, ali su te želje uzaludne.
Molim Allaha da naš život učini namazom, da naš namaz učini našim mi'radžom i izvorom istinskog života, da se ummet istinski vrati namazu i preko namaza istinskom ponosu i slavi. Amin!
