Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Čovjek se rodi plačući i potreban je tuđe pomoći u najsitnijim stvarima. Zatim brzo odrasta u uvjerenju da stvari treba da idu onako kako on želi: savršen svijet bez zavisti, mržnje i pohlepe. Stoga brzo počinje da okrivljuje druge. Možda on sanja o savršenim porodičnim, rodbinskim i prijateljskim odnosima ispunjenim samo ljubavlju, privrženošću, samilošću i odanošću. Ako je tako onda on potpuno ignoriše kur'anska kazivanja o tome kako je Ademov sin ubio svog brata zbog ljubomore na ljepotu bratove žene i kako su Jusufova, alejhi selam, braća bacila svog malog brata u bunar da ga pojede vuk zbog zavisti na očevu ljubav prema mlađem bratu.
Čovjek često zanemaruje pitanja meleka upućeno Allahu, dželle šanuhu: ”Kako ćeš za namjesnika na Zemlji postaviti onoga ko će nered činiti i krv prolijevati?”
Mi ponekad zaboravljamo na Allahove riječi da će on iz grudi stanovnika Dženneta odstraniti zlobu jednih prema drugima, upozoravajući nas na prirodu čovjeka, stovrenja u kojem se neprestano odvija moralna borba, stvorenja koje vodi borbu sa svojim šejtanom koji ne prestaje da ga navodi na zlo i grijeh.
Zato nemoj ni slučajno pomisliti da će te šejtan prestati opsjedati i ubacivati razne sumnje i vesvese sve dok u tebi srce kuca, i da priče koje se prenose o dobrim ljudima i evlijama predstavljaju cijeli prizor.
Allah nam je objavio i objasnio kazivanje o potvori u Kur'anu, da bismo shvatili da su čak i u najboljoj i najčistijoj generaciji postojale stranice kojima je bila potrebna Allahova dobrota i milost da povrate svoju čistotu i da se ponovo vrate jasnoj istini.
Da, musliman je također ljudsko biće koje posjeduje sklonost ka zlu i grijehu kao i svaki drugi čovjek, ali je suština u tome što on zastaje pred Allahovim granicama, prije ili poslije grijeha, da se vrati prije nego pređe granicu ili da se odmah pokaje ako je pređe.
Pravi musliman je onaj koji vjeruje da je cijeli njegov život u znaku borbe da postigne Allahovo zadovoljstvo, čak i ako čini grijehe.
Naše i buduće generacije će nastaviti da žive u nekoj vrsti moralnog rascjepa, sve dok se ne pozabavimo ovim velikim i složenim problemom između iluzornog idealizma i ljudske stvarnosti.
