Piše: Mustafa Mahmud / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Stajao sam pred mezarom plemenitog Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pognute glave od stida, čak su i riječi pobjegle od mene.
Toliko te se stidim, Allahov Poslaniče!
Ti si na najljepši način prenio poslanicu s kojom te je Allah zadužio, ali mi to ne činimo, ti si na najljepši način savjetovao svoj ummet, a mi smo to zapostavili, prihvatio si i prenio Knjigu odlučno, a mi smo neodlučni, borio si za istinu ustrajno, a mi se ne borimo.
Neki od nas zadovoljili su se nošenjem brade govoreći da je to tvoj sunnet, a neki su opet skratili odjeću tvrdeći da je to tvoja naredba. Uzeli su od islama ono najlakše, a izdali su porodicu, zadovoljili su se od vjere sa sitnicama, a od džihada sa vanjskim izgledom. Oni su zanemarili temelje vjere, a i mi zajedno s njima.
Na našu grbaču zajahali su najprezreniji i najgori ljudi, prolijevajući našu krv, uzurpirajući i otimajući našu zemlju i razbijajući naše redove.
O zagovorniče i šefadžijo svjetova, zauzimaj se za nas kod svog Gospodara na Sudnjem danu, kako bi primio naše pokajanje i bio zadovoljan s nama.
Allah nam je obećao – a Njegovo obećanje je istinito -, da ćemo ući u Mesdžidul-Aksa kao što smo ušli i prvi put.
Za nas nema pokajanja ako nam Allah ne primi pokajanje, niti zadovoljstva bez Njegovog zadovoljstva, niti mogućnosti zauzimanja osim preko tebe, Allahov Poslaniče!
Neka je mir na tebe, o Allahov Poslaniče, i Allahov blagoslov na dan kad si se rodio, na dan kad si umro i na dan kada budeš proživljen.
I neka je mir na časne i pravedne imame i vođe čovječanstva: Ebu Bekra, Omera, Osmana i Aliju, i ostale tvoje ashabe, sjajne zvijezde predvodnice, koji su živjeli pod sjenama svojih sablji.
Neka je mir na tebe, Allahov Poslaniče, i na Dan kad se podignu svjedoci.
