Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Pripovijeda se da je jedan vladar stavio veliki kamen na glavni put kojim su ljudi prolazili i potpuno ga zatvorio, a zatim je postavio stražara iza jednog stabla da posmatra reakcije naroda i da ga obavijesti o tome.
Naišao je prvi čovek, koji je inače bio poznati trgovac u gradu, i koji je sa gnušanjem gledao u ogromni kamen, kritikujući i vrijeđajući onoga ko ga je tu postavio, ne znajući da je to uradio vladar. Zatim je obilazio oko stijene i povišenim glasom govorio: ”Ići ću da se žalim na ovo, i kaznićemo onoga ko je ovo uradio.”
Onda je naišao drugi čovjek koji se bavio građevinarstvom (imao je građevinsku firmu) i uradio je isto što i trgovac.
Nakon toga naišla su trojica mladića, koji su još uvijek bili na putu izgradnje vlastitog identiteta, stali su pored ogromne stijene i rugali si stanju u svojoj državi, a onoga ko je stavio kamen na put nazivali su neukim, budalom i anarhistom. Zatim su se vratili svojim kućama.
Dva dana kasnije naišao je siromašni seljak, zemljoradnik. On nije ništa govorio, već je prišao velikom kamenu, zagrnuo rukave i pokušao da ga odgurne. Tražio je pomoć od onih koji su tuda prolazili, pa su se i drugi ohrabrili i pomogli mu, te odgurnuli kamen s puta.
Nakon što je siromašni seljak uklonio kamen, ugledao je na putu sanduk u kojem su bili komadi zlata i papir na kojem je pisalo: ”Poruka od vladara onome koji ukloni ovaj kamen. Ovo je nagrada za tebe, jer si ti pozitivna osoba koja je preuzela inicijativu da riješi problem umjesto da se žali na problem, podiže glas i širi paniku.”
Svi problemi se daju riješiti ako zagrnemo rukave i krenemo od rješenja umjesto da se žalimo na teško stanje i neriješene probleme.
