Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Iskreni vjernik (mu'min) kod Allaha ima posebno mjesto i ugled, zato je Allah pohvalio vjernika na mnogim mjestima u Kur’anu, kao i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svome Sunnetu, upoređujući ga sa najljepšim i najkorisnijimm stvorenjima od kojih nema nikakve štete, već samo dobro i korist.
Jedan od hadisa u kojem se vjernik poredi sa najljepšim i najkorisnijim stablom, jeste i onaj koji prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Postoji stablo čiji listovi ne opadaju i ono je slično mu'minu. Znate li koje je to stablo?” Abdullah ibn Omer, veli: ”Ashabi su počeli da spominju stabla koja rastu u dolini. Ja sam pomislio u sebi da je to palma, pa sam htio da to kažem, ali sam vidio da su tu sve stariji ashabi (od mene), i bilo me je stid da to kažem. Nakon toga, ashabi su rekli: ‘Allahov Poslaniče, reci nam koje je to stablo?”’, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”To je palma.” (Buharija i Muslim)
U komentaru ovog hadisa, imam En-Nevevi, rekao je: ”Islamski učenjaci su kazali da se vjernik poredi sa palmom zbog obilja njezine dobrote, dugotrajnosti njezine hladovine i dobrote njezinih plodova koji mogu dugo trajati. Palma daje ukusne plodove sve dok se ne osuši, a kad se stablo palme osuši njegovi listovi i stablo su korisni ljudima za ogrjev i druge stvari. Palma je sva lijepa, dobra i korisna, baš kao i vjernik (mu'min) koji je sušta dobrota zbog mnoštva dobrih djela, lijepog ahlaka, ustrajnosti u namazu, postu, učenju Kur'ana, zikru, udjeljivanju sadake, čuvanju rodbinske veze i drugim dobrim djelima.”
Rečeno je: ”Budi poput palme koja je korisna čak i onima koji joj štetu čine. Ko se na palmu baci kamenom, ona mu vraća svojim ukusnim plodovima.”
U Sunnetu se spominje i poređenje vjernika sa utrudžom (citra ili mango). Naime, Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Primjer vjernika koji uči Kur’an je kao primjer utrudže, njen miris je lijep, a i okus joj je lijep.” (Buharija i Muslim)
Možda se sličnost između vjernika i utrudže najbolje manifestuje kroz miris i okus, jer je utrudža lijepog mirisa i okusa, a tako i vjernik mora biti lijepog mirisa. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je dobre mirise i zabranio je da se odbije miris koji vjerniku neko pokloni. S druge strane, prezirao je stvari ružnog i neugodnog mirisa, pa je čak zabranio dolazak u džamiju onome ko je prethodno jeo bijeli luk.
Što se tiče slatkog i lijepog okusa utrudže, on se podudara s lijepim govorom vjernika i njegovim dobročinstvom prema drugim ljudima. Jer, vjernik je poput rodne kiše, gdje god padne donijet će korist. Stoga se musliman treba truditi da uvijek bude koristan drugima i da im pomogne da ostvare svoja prava i ispune potrebe, a Allah je na pomoći Svome robu, sve dok je on na pomoći svome bratu.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poredio je vjernike sa najljepšim i najkorisnijim stvorenjima, pa je tako u hadisu koji prenosi Abdullah ibn Amr ibn As, uporedio vjernika sa pčelom, rekavši: ”Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, primjer vjernika je kao primjer pčele, ona jede samo ono što je lijepo (dobro), i proizvodi samo ono što je lijepo (dobro i čisto), i kad se spusti na cvijet, niti ga slomi, niti ga uništi.” (Ahmed)
Sva ova svojstva koja je nabrojao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, karakteristična su samo za pčele, a ne i za druge insekte. Ne postoji insekt čiji proizvod je koristan kao med koji proizvode pčele, niti postoji insekt koji pažljivo bira cvjetove na koje će se spustiti, osim pčele. Pčele se pažljivo i graciozno spuštaju na cvjetove i čuvaju njihove krhke stabljike, kao i pupoljke voća na koje se spuštaju.
Takav je i iskreni vjernik. Ako radi neki posao, on ga temeljito i dobro uradi i od njegovog rada i drugi ljudi imaju korist. Ako podučava ljude određenoj nauci, on to čini savjesno i dobro, tako da od njegove nauke imaju korist i drugi ljudi, ako nešto proizvede, njegov proizvod je najljepši, najbolji i najkorisniji.
Vjernik je poput pčele, on ne pada na nečiste stvari i prljava mjesta, kao što to muhe rade. Ako vidi neki nedostatak kod drugih ljudi, on se trudi da taj nedostatak i grešku na najljepši način popravi. Vjernik ne istražuje tuđe greške i mahane, niti je to cilj njegovog rada i djelovanja, jer pčele traže samo korist, a ne troše vrijeme na tričarije i beskorisne stvari.
Pčele imaju i druge osobine i karakteristike koje nisu spomenute u hadisu, a među tim karakteristikama je i ta da su pčele stalno aktivne, da čitav dan ustrajavaju u izgradnji svojih košnica, svoga grada, odnosno svoje domovine i očuvanju svoga potomstva, da su hrabre, da uvijek idu naprijed, te da se žrtvuju zbog izgradnje košnice i da vole džematski rad.
Takvi su i istinski vjernici i vjernice. Oni su lijepi, dobri i korisni i ne prihvataju ništa što nije lijepo, dobro i korisno. Iman koji je ispunio njihova srca ne prihvata zloću i odbacuje sve prljave i prezrene stvari.
Vjernici, poput pčela, žrtvuju svoje vrijeme, novac, trud, komoditet, ali i život kad zatreba, da bi njihov narod, njihov džemat bio jak i da bi njihova država bila sigurna i zaštićena.
A kad su vjernici dobri i njihova nutrina je dobra, i oni tada postaju stanište dobrote i ljepote. Njihova djela su dobra, njihov ibadet je lijep i iskren, njihov govor je lijep i koristan i od njih dolazi samo lijepo, dobro i korisno.
I kao takvi zaslužuju da im meleki na Sudnjem danu kažu: “Mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u Džennet, u njemu ćete vječno boraviti!” (Ez-Zumer, 73.)
