Umjesto ulica: rijeke blata pomiješanog s naftom, na mjestu vrtova s povrćem – uljna kaljuža, u bunarima zamašćena smeđa voda i glib, kokoši se guše u blatnim bujicama, psi panično bježe od gejzira iz kojih kulja plin i voda, sve smrdi na naftu, ljudi su izbezumljeni, kuće im nepristupačne, neki odbijaju evakuaciju, ne znaju kamo… – to je prije par dana bila slika sela Marinze na jugu Albanije, nedaleko od luke Vlore, 130 km južno od Tirane.
Nije ni danas znatno drukčije, a sve je to rezultat teškog incidenta na bušotinama i crpilištima nafte iz kojih profit crpi kanadska kompanija Bankers Petroleum. Gle čuda, za taj se incident u nas malo zna, iz razloga što vijest o nedalekoj nesreći baš i nisu nisu prenijeli domaći mediji. No nisu se pretrgli niti drugi mediji na balkanskom poluotoku, posebice ne oni u zemljama (Hrvatska, Crna Gora, Albanija…) čije vlade sklapaju zakulisne sporazume o eksploataciji nafte na Jadranu i drugdje.
‘Kuća nam je pukla napola’
– Prvo sam mislila da je pukla neka cijev. Ne znam što ćemo. Kuća nam je pukla napola. Kuća koju smo s teškom mukom gradili cijeli život – plače žena iz Marinze u televizijskom prilogu Al Jazeere koja je ipak dospjela načiniti izvještaj o tom incidentu.
Zanimljivo, čak i rijetki albanski mediji vrlo selektivno izvještavaju o ovom događaju očigledno katastrofalnih razmjera po tamošnje stanovništvo: vlasti su zbog ozbiljnosti situacije, teškog zagađenja vode i tla i zraka, oštećenja kuća, opasnosti od eksplozija i nebrojenih gejzira iz kojih šikljaju stotinu metara visoki stupovi plina pomiješanog s vodom i blatom – naredili evakuaciju stanovništva. Neki od seljana su odbili evakuaciju, no većina je ipak napustila selo, u strahu za život od mogućih novih erupcija i eksplozija. Neki prosvjeduju, pod budnim okom policije, kao da su oni jadni krivi što im je gotovo eksplodiralo selo.
Inače kompanija Bankers Petroleum radi u Albaniji od 2004. godine i iz bušotina od tada izvlači milijune tona nafte, te je nedvojbeni uzročnik nesreće koju je prouzročio ‘postupak ekstrakcije nafte i plina iz škriljca koji uključuje upumpavanje znatnih količina vode i kemikalija u stijene’, kako su objasnile vlasti.
Nakon prosvjeda, naftašima – odlikovanje
No ovo nije prvi put: albansko stanovništvo se već godinama žali i prosvjeduje zbog čestih eksplozija i podrhtavanja tla, te zagađenja pitke vode i zraka, kao i poljoprivrednog zemljišta, no bez osobitog uspjeha. Umjesto odgovora na prosvjede, u srpnju prošle godine albanski predsjednik Bujar Nishani odlikovao je direktora Bankers Petroleuma Abbyja Badwija odličjem, odnosno ‘nagradom za posebne civine zasluge’ tijekom ceremonije u tamnošnjoj predsjedničkoj palači, kako se doznaje u Kanadsko-albanskom gospodarskom vijeću.
– Ove erupcije nije izazvala kompanija Bankers Petroleum. Vrlo su male šanse da mi imamo bilo kakve veze s ovim. Ali bit će istraga koja će pokazati što se desilo – s vidljivom nelagodom je izjavio zaposlenik tvrtke Bayne Assnus za Al Jazeeru.
Ipak, premda je do sada uglavnom negirala svoju odgovornost za navedene incidente, u međuvremenu je svoju vezu s najnovijim incidentom kataklizmičkih razmjera morala priznati i nagrađena kompanija, koja naftnim poljem Patos-Marinza, najvećim kopnenim izvorom nafte u Europi, upravlja od 2004. godine. Kanadski ‘investitori’, kako ih vole zvati albanske vlasti i njima pripadajući mediji, ubrzo su preuzeli vlast i nad poljem Kuçova, drugim najvećim albanskim izvorom nafte.
Najskuplji benzin
No to nije sve, da ova priča bude zanimljivije, unatoč golemom profitu kojega izvlače iz albanskih bogatstava, a nauštrb lokalnog stanovništva, kompanija je dodatno stimulirana i kreditom Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) u iznosu od 200 milijuna dolara, uz odgodu otplate do 2020. godine.
Inače, ista je tvrtka prema dostupnim podacima, u Albaniji lani ostvarila od oko 600 milijuna američkih dolara dobiti, čime je navodno postala najprofitabilniji albanski gospodarski subjekt. To i nije neko čudo, kada se zna kako građani u Albaniji plaćaju benzin koji je među najskupljima na svijetu, znatno skuplji nego u okolnim državama.
Nije teško zamisliti sličan scenarij u, recimo – Hrvatskoj. Zar je za očekivati od onih koji bi naftnim kompanijama u ruke s lakoćom predali nacionalne resurse kako će ubuduće zaštititi interese vlastitog naroda? Teško. To je valjda i budali već jasno.
Na koncu, par riječi o selu koje je ime dobilo po vrsti grmlja u tom inače močvarnom dijelu Albanije. Petljanje s naftom je započelo još 1957. godine, kada su istraživanja tamo započeli stručnjaci iz ondašnjeg Sovjetskog saveza, albanskog saveznika. No već tada je prvi put eksplodirala bušotina, pa se kompletno selo moralo preseliti sjevernije, a vatre na mjestu eksplozije su bez mogućnosti gašenja gorjele sljedeće četiri godine. Kako se tvrdi, erupcije otprije par dana su se desile otprilike na istom mjestu kao i onomad.
Nitko neće povrće sa zagađene zemlje
Nadalje, do ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća je zbog nafte lokalno stanovništvo imalo i određene koristi od eksploatacije u njihovom dvorištu: bar bi jedan član kućanstva imao nekakav posao vezan uz crpljenje nafte, a imali su i neke druge beneficije zbog života u nezdravom okruženju.
No sada je bitno drukčije: tek pedesetak žitelja je na ovaj ili onaj način radi za naftnu kompaniju, a dohodak po stanovniku je znatno niži nego u drugim područjima Albanije. Povrh svega toga, oni koji se bave poljoprivredom i stočarstvom ne mogu živjeti od toga, jer njihove proizvode zbog zagađenosti polja i voda malo tko više želi kupovati.
Toliko o gospodarskom procvatu koje lokalnom stanovništvu donosi eksploatacija nafte. Tko zna, možda ovaj slučaj nekim slučajem dospije do svijesti i prosvijetli one koji s teško razumljivom i još teže podnošljivom lakoćom nude Slavoniju, Posavinu, Podravinu, Jadran, Liku i Dinaride u ruke sličnim naftnim kompanijama.
tris.com
