Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Nije tako davno bilo kad su nam govorili – a mnoge od nas i ubjedili – da na zemlji nije ostalo osim mali broj lavova i da će se lavovi jednog dana pretvoriti u mitska stvorenja i obične legende, a hijena će preuzeti titulu kralja džungle.
Međutim, zaboravili su da hijene ne mogu biti kraljevi čak i ako nose kraljevsku odjeću i kraljevske krune. Govorili su i ubjedili ogromnu većinu u svoju laž, pa kad su im neki pastiri rekli da su svojim očima vidjeli mladunčad lavova, odgovorili su: ”Pastiri su ludi i oni lažu, vrijeme lavova je prošlo.”
Ali kad su zaista čuli riku lavova koji su bili duboko u ”šumama”, i koje zapadno-cionističke kamere nisu mogle otkriti, niti njihove zabludjele ideje i ideologije obmanuti i zavesti, u prvi mah nisu mogli povjerovati, jer su bili ubjeđeni da je vrijeme lavova prošlo i da su hijene zaista kraljevi i stvarni vladari.
A kada su pak i čuli i vidjeli lavove, shvatili su da će hijene njihov instinkt i strah od lavova, makar ih trenutno bilo malo, natjerati da pobjegnu i sakriju se u svoje jazbine kao i njihovi preci, a da će lavovi zauzeti svoju prirodnu poziciju i postati vladari svoje zemlje u kojoj će ponovo uspostaviti red, nakon što su hijene u njoj činile nered i sijale zlo skoro čitavo jedno stoljeće.
Da, u Gazi su se pojavili mladi i neustrašivi muslimanski lavovi i odlučni su da ustraju u svojoj borbi protiv cionističkih hijena i njihovih saveznika, i potpuno su ubjeđeni u svoju skoru pobjedu. Stoga ne čudi začuđenost i strah cionističkih vođa i njihovih saveznika zbog njihove pojave, jer lavovi Gaze posjeduju potpuno drugačija svojstva od hijena.
Oni posjeduju svojstva kakva su posjedovali ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojima su se također čudili i od kojih su strahovali vođe Perzije i Bizantije onda kada su se ashabi pojavili pred njihovim zidinama i pokucali na kapije perzijskog i bizantijskog carstva.
I želeći da prouče i otkriju tajnu nepobjedivosti muslimana na čelu sa Halidom ibn Velidom, Ubejdullahom ibn Ebi Džerrahom, Ka'kom ibn Amrom, Musenom ibn Harisom, i ostalim muslimanskim lavovima, vođe Perzije i Bizantije su poslali špijune da se infiltriraju u redove muslimana, kako bi otkrili tu skrivenu snagu koja stoji iza velikih pobjeda koje su ostvarili.
Zadivljujuće je to da su se svi neprijateljski špijuni složili oko jedinstvenog opisa i razloga za pobjedu muslimana: da su ti ljudi imali drugačiji odnos prema Uzvišenom Stvoritelju, da su posjedovali moral i ponašanje drugačije od morala i ponašanja ostalih ljudi u to vrijeme.
Njihova svojstva sažeta su u riječima neprijateljskih špijuna koji su ih opisali riječima: ”Sukobili smo se s ljudima koji su isposnici noću, a neustrašivi konjanici i borci danju. Vidjeli smo ljude kojima je draža smrt od života i koji vole poniznost, a preziru uzdizanje i oholost. Oni jedu sjedeći na koljenima, njihov vođa je kao jedan od njih, i ne mogu se raspoznati njihovi nadređeni od podređenih, niti gospodari od sluga. A kada dođe vrijeme molitve (namaza) svi klanjaju poredani u čvrste safove. Eto, to je tajna njihove snage i njihove nepobjedivosti.”
Mi bismo na spomenuti opis i svojstva dodali još jedno važno svojstvo koje je neodvojivo od iskrenog vjerovanja (iman) u Allaha i istinskog ubjeđenja (jekin), a to je slobodarski duh koji ih je krasio, odnosno osjećaj istinske slobode, a istinske slobode nema bez istinskog robovanja samo Allahu Uzvišenom.
Upravo to svojstvo krasi i neustrašive mudžahide i lavove Gaze, za razliku od mnogih muslimana danas, kojima nedostaje ovo svojstvo.
Da bi nam ovo bilo jasnije, navest ćemo kur'ansko kazivanje o hrabrosti iskrenih vjernika i istinski slobodnih ljudi, i o strahu i kolebanju vjernika robova koji, i pored toga što su bili vjernici i što su izvršavali vjerske propise, nisu kušali slast istinske slobode, jer prije toga nisu kušali slast iskrenog vjerovanja i imana.
Naime, Kur'an nam kazuje da je faraon bio podijelio narod na klase i da su Benu Izraelćani bili najniža klasa u egipatskom društvu. Faraon je ubijao njihovu mušku djecu, a žensku je ostavljao u životu. Među tim klasama i staležima bili su i sihirbazi ili čarobnjaci koji su pripadali višem staležu od Benu Izraelćana.
Želeći poraziti Musaa, alejhi selam, koji mu je pokazao mu'džize s kojima ga je Allah poslao, faraon je, u jednom prazničnom danu, okupio narod i pozvao je sihirbaze da se suoče sa Musaom, alejhi selam, i da ga svojim sihrom i čarolijom pobjede i ponize pred okupljenom svjetinom. I kad je sve bilo spremno za suočavanje, sihirbazi su rekli Musau, alejhi selam: ”Hoćeš li ti prvi baciti svoj štap, ili ćemo mi prvi baciti svoje štapove?” Musa, alejhi selam, rekao im je: ”Bacite vi.” Kada su bacili svoja užad i štapove, začarali su oči prisutnima, čak je i Musa, alejhi selam, u tom trentuku osjetio strah od njihovog sihra i učinilo mu se kao da njihova užad i štapovi gmižu poput zmija.
Sihirbazi ni jednog trena nisu posumnjali u svoju pobjedu, a kad je Musa, alejhi selam, bacio svoj štap, on se odjednom pretvorio u zmiju koja je progutala sve ono što su oni bili pripremili.
U tom trentuku, koliko god su faraon i oni s njim bili iznenađeni pobjedom koju je Musa, alejhi selam, ostvario, iznenađenje je bilo mnogo veće – posebno za faraona – kada su sihirbazi pali na sedždu i povjerovali u Allaha i u Musaovo, alejhi selam, poslanstvo.
A kada im je faraon zaprijetio mučenjem, ubijanjem i vješanjem, ni dlaka im se nije pomjerila i nisu nimalo osjetili strah, nego su svi odgovorili jednim glasom: ”Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!” – odgovoriše oni – “pa čini što hoćeš; to možeš učiniti samo u životu na ovome svijetu! Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrađuje i kažnjava trajnije.” (Ta-Ha, 72-73.)
Tako su svoje vjerovanje obznanili sihirbazi, istinski slobodni ljudi, koji su sedždom potvrdili svoje iskreno vjerovanje i strah samo od Allaha, pa ih faraonove prijetnje nisu mogle zaplašiti, ma koliko bile zastrašujuće.
A što se tiče Benu Izraelćana, koje je Musa, alejhi selam, došao spasiti i izbaviti iz ropstva, kada je Allah naredio Musau, alejhi selam, da povede svoj narod prema moru, i kada su oni nakon toga ugledali faraona i njegovu vojsku za petama, srca su im se ispunila neopisivim strahom – kao što su danas srca muslimana ispunjena strahom pred pomenom cionističkog Izraela i njegovih ”moćnih” saveznika -, i rekli su: ”Samo što nas nisu stigli!” (Eš-Šu'ara, 61.) Tj., gotovi smo, faraon će nas sve pobiti, jer nemamo kud pobjeći, a nemamo snage boriti se protiv njegove moćne vojske. Dakle, iako vjeruju u Allaha, i vjeruju u poslanstvo Musaa, alejhi selam, oni su izgubili svaku nadu u spas.
A onda im je Musa, alejhi selam, rekao: “Neće!” – reče on – “Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.” I Mi objavismo Musau: “Udari štapom svojim po moru!” – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo; i Mi onda tamo one druge približismo a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo – i one druge potopismo.” (Eš-Šu'ara, 62-66.)
Da ne spominjem mnoge događaje nakon toga. Naime, Musa, alejhi selam, je mislio da se njegov narod oslobodio poniženja ropstva i da će mu biti poslušni ako im naredi da uđu u Svetu zemlju, pa ih je podsjetio na Allahove blagodati, govoreći: “O narode moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima učinio, a mnoge vladarima, i dao vam ono što nijednom narodu nije dao.” (El-Maide, 20)
Zatim im je rekao: ”O narode moj, uđite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da se vratite izgubljeni.” (El-Maide, 21.) Tj.: ”On vas je oslobodio od faraonovog ropstva i sad ste postali slobodni ljudi, pa uđite u Svetu zemlju koju vam je Allah obećao.”
Međutim, njihova srca su i dalje bila srca robova. Zato je Musa, alejhi selam, bio iznenađen i razočaran njihovim odgovorom: ”O Musa, u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju nećemo ući dok god oni iz nje ne iziđu; pa ako oni iz nje iziđu, mi ćemo onda, sigurno, ući.” (El-Maide, 22.)
Eto, to je razlika između iskrenih vjernika i istinski slobodnih ljudi, kakvi su bili sihirbazi nakon primanja islama, i neiskrenih vjernika i robova dunjaluka, kakvi su bili Benu Izraelćani.
Zato kažemo da će borci palestinskih snaga otpora pobjediti, jer su njihova srca ispunjena imanom i osjećajem istinske slobode, i Gaza neće pasti, jer Gaza samo Allahu na sedždu pada.
