Piše: dr. Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Bila je to prva ljubavna priča u ljudskoj historiji. Naime, prenosi se da su meleki pitali Adema: ”Voliš li Havu?” ”Volim”, odgovorio je Adem, alejhi selam. Zatim su upitali Havu: ”Voliš li Adema?” ”Ne volim”, odgovorila je Hava, a u njenom srcu je bilo mnogo više ljubavi nego u Ademovom.
U narodnom predanju navodi se da je Adem, alejhi selam, nakon što su on i Hava spušteni na Zemlju, danju tražio Havu, a noću je spavao, dok je Hava njega tražila i danju i noću. A kad su se konačno sreli, Adem joj je rekao: ”Ja sam te tražio danju, a noću sam spavao”, a ona mu je rekla: ”Ja tebe uopće nisam tražila.”
Allah najbolje zna, ali je vjerovatno njihova veza u Džennetu bila duhovna, a kad su okusili plodove zabranjenog stabla, kod njih se probudila fizička potreba i požuda, i to uopće nije mahana niti sramota, već je dio ljudske potpunosti i savršenstva.
Njihov život u Džennetu bio je primarno duhovni, a jelo i piće bili su najveći fizički užici, na šta aludira ajet: ”A ti, o Ademe, i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle god hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema sebi ne ogriješite!” (El-A'raf, 19.)
Arapski izraz ”ez-zevdžijjetu” ne znači uvijek bračnu vezu, već može značiti parnost koja je suprotna neparnosti, pojedinačnosti ili individualnosti, kao što je u ajetu: ”U dibu i kadifu obučeni i jedni prema drugima. Eto, tako će biti i Mi ćemo ih hurijama, krupnih očiju, ženiti.” (Ed-Duhan, 53.-54.)
Izraz ”ez-zevdž” (”muž”, ”par”, ”drug”, ”partner”), ovdje je upotrijebljen kao metafora za druga (el-karin), što bi značilo: Mi ćemo svakom čovjeku (džennetliji) pridružiti huriju krupnih očiju; i ovdje glagol ”zevvedžnahum” – ”oženit ćemo ih”, nije izveden od riječi ”ez-zevdž” u značenju ”muž” ili ”bračni drug”, koja se obično koristi za muškarca koji oženi neku ženu, odnosno za ženu koja se uda za nekog muškarca.
Ovim izrazom se u spomenutom ajetu ne misli na to, zato što bi to bilo beskorisno, jer u Džennetu ne postoji bračni ugovor, već se misli na to da će oni biti u prisnim odnosima u društvu voljenih žena, baš kao što su bili prisno povezani sa voljenim osobama i prijateljima muškarcima, kako bi se upotpunilo upoznavanje i bliskost među ljudima. (Vidi: Et-Tahrir vet-tenvir).
Dakle, kazivanje o Adamu ne ukazuje na bračni odnos u Džennetu, već se na bračni (intimni) odnos ukazuje nakon njihovog silaska na Zemlju, kao što je došlo u ajetu: ”I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga …” (El-A'raf, 189.)
Kontekst kazivanja o Ademu ne ukazuje također ni na potomstvo u džennetskom prebivalištvu, već se njihovi potomci spominju na zemlji, kao da je potomstvo zapravo plod silaska na Zemlju i početak zadatka njene obnove i izgradnje.
Adem je bio stariji od Have jer je stvoren prije nje. Tako prevladava običaj da muž treba biti stariji od žene. Možda je bio viši od nje i jači tijelom, pa zato i njihovi potomci vole da je muž viši od svoje žene, a da je ona nježnija i vitkija.
Adem je hiljadu godina živio sa jednom ženom, a mi smo se rodili u porodicama koje poligamiju vide kao potrebu za zadovoljenjem strasti, rješavanjem problema nekih žena (usidjelica) i da bi rađali više djece kako bi mogla raditi na njivi ili čuvati stoku, i djeca su, posebno sinovi, davali snagu i gradili ugled i autoritet svojim očevima.
Uvjeti su se promijenili, izdržavanje djece postalo je težak problem, iako je opskrba kod Allaha. Naravno, postoje uzroci koji vode do opskrbe, a mnogi ne posjeduju te uzroke (mogućnosti), no i pored toga žene se sa više žena i rađaju mnogo djece, a zatim ih izlažu siromaštvu ili delikventnom ponašanju.
Iskustvo me tjera da kažem svojim sinovima: Odgovornost je ogromna, a sâmo buđenje djece iz sna zahtjevan je i dugotrajan proces. Pogotovo za one koji ostaju do kasnih sati i imaju težak san, a kamoli napor oko njihovog odgoja, obrazovanja, emocionalnog davanja, liječenja i slično.
Ja, naravno, nemam namjeru da zabranim ono što je Allah dozvolio, ali je Uzvišeni Allah, rekao: ”Onda se ženite onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom..” (En-Nisa’, 3.)
Pravda je važna za stabilan život i dobročinstvo djece, a kod više žena ili majki dolazi do svađa i sumnji u pravdu oca, čak i ako on ulaže maksimum truda da bude pravedan.
Moj Gospodar me opskrbio sa četiri kćerke s kojima sam upoznao ljepotu života i životnu sreću. Njihovo prisustvo je prisnost i berićet, a njihovo odsustvo je čežnja i stalne dove. Moj odnos prema njima nadmašuje moj odnos prema njihovoj braći, tj., prema mojim sinovima. Osjećam da je moja vjera u Allaha neodvojivi dio ovog odnosa i ove veze, i to nije odnos sažaljenja ili straha, već odnos povjerenja i uvažavanja.
Znaj, kad vrijeđaš ženu da vrijeđaš samog sebe, jer je ona stvorena od tebe.
