Nova studija otkrila je da 96 posto djece u Gazi osjeća da su blizu smrti, dok gotovo polovica njih želi da su mrtvi zbog psiholoških učinaka brutalne izraelske agresije na Pojas, koja traje već drugu godinu u nizu.
Studija, koju je provela nevladina organizacija sa sjedištem u Gazi, pod pokroviteljstvom koalicije War Child, ukazuje na razoran psihološki učinak rata na djecu u Pojasu Gaze, piše britanski list The Guardian.
Helen Pattinson, izvršna direktorica War Child UK, rekla je: “Ovaj izvještaj otkriva da je Gaza jedno od najgorih mjesta na svijetu za biti dijete. Osim fizičkog uništenja bolnica, škola i domova, psihička devastacija koju su doživjela djeca je nevidljiva, ali razorna rana.”
Studija je uključivala procjenu mišljenja roditelja ili skrbnika 504 djece iz obitelji s invaliditetom, ozljedama ili nedostatkom usluga. Procjena je provedena u junu ove godine, što znači da možda neće u potpunosti odražavati kumulativni psihološki učinak na djecu nakon više od 14 mjeseci izraelske agresije.
Od početka agresije 7. oktobra 2023. godine u Pojasu Gaze ubijeno je više od 44.000 ljudi, među kojima je oko 44 posto djece, navodi se u izvještaju Ureda Ujedinjenih naroda za koordinaciju ljudskih prava.
Studija je otkrila niz teških psiholoških simptoma kod djece, uključujući strah, tjeskobu, poremećaje spavanja, noćne more, grickanje noktiju, poteškoće s koncentracijom i socijalno povlačenje.
Ta su djeca bila svjedoci bombardiranja njihovih domova i škola, izgubila su svoje voljene i bila raseljena ili odvojena od svojih porodica dok su bježala u potrazi za sigurnošću.
Procjenjuje se da je 1,9 miliona Palestinaca raseljeno iz svojih domova u Gazi, što je jednako 90 posto stanovništva Pojasa, uključujući polovicu djece. Studija je pokazala da je više od 60 posto ispitane djece doživjelo traumatične događaje tokom rata, a neka su doživjela višestruka traumatična iskustva.
Prema studiji, procjenjuje se da je oko 17.000 djece u Gazi odvojeno od svojih porodica, što ih izlaže povećanom riziku od iskorištavanja i zlostavljanja. U izvještaju se navodi da psihološki učinci tih iskustava mogu trajati dugo nakon završetka rata, duboko utječući na njihove svakodnevne živote i društvene odnose.
Osjećaj nadolazeće smrti čest je među djecom u Gazi, pri čemu 96 posto njih kaže da osjećaju da su im životi u opasnosti, a 49 posto djece kaže da bi željeli da su mrtvi. Ti su osjećaji bili češći kod dječaka (72 posto) nego kod djevojčica (26 posto).
War Child je rekao da su dobrotvorna organizacija i njeni partneri doprli do 17.000 djece u Gazi kako bi pružili psihološku podršku, ali cilj joj je na kraju proširiti svoje napore na milijun djece. Ovo je najveći humanitarni odgovor u tri desetljeća povijesti organizacije.
Međunarodna zajednica mora djelovati brzo prije nego što se psihološka kriza djece pretvori u višegeneracijsku traumu koja će utjecati na regiju u narednim desetljećima.
