Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ibn Asakir prenosi predaju od Ibrahima el-Mehdija, koji je rekao: ”Jednog dana bio sam kod halife, Haruna el-Rešida, pa je pozvao svog kuhara i rekao mu: ‘Imamo li devećeg mesa?’
Rekao je: ‘Da, imamo.’
Harun el-Rešid, rekao mu je: ‘Donesi ga zajedno sa ostalom hranom.’
Kada je kuhar donio deveće meso, halifa Harun el-Rešid je stavio jedan zalogaj u usta, pa se njegov ministar Džafer el-Bermeki nasmijao.
Harun el-Rešid je u tom trenutku prestao žvakati zalogaj mesa, rekavši: ‘Zašto se smiješ, Džafere?’
Džafer je rekao: ‘Ništa posebno, zapovjedniče vjernika, sjetio sam se jučerašnjeg razgovora između mene i moje sluškinje.’
‘Pričaj mi o tome’, rekao mu je Harun el-Rešid.
‘Dok pojedeš taj zalogaj mesa’, odgovorio je Džafer.
Tada je Harun el-Rešid izbacio zalogaj mesa iz usta i rekao: ‘Tako mi Allaha, moraš mi reći zašto se smiješ.’
Džafer je rekao: ‘Zapovjedniče vjernika, šta misliš koliko te je koštala ova hrana od devećeg mesa?’
Harun el-Rešid, rekao je: ‘Četiri dirhema.’
Džafer je rekao: ‘Ne, tako mi Allaha, već četiri stotine hiljada dirhama.’
Halifa Harun el-Rešid je upitao: ‘Kako to?’
Džafer je odgovorio: ‘Tražio si od svog kuhara deveće meso mnogo prije ovog dana, a on ga nije imao, pa sam rekao: -Ne izlazi iz kuhinje bez devećeg mesa. Mi svaki dan koljemo deve za kuhinju zapovjednika vjernika, jer ne kupujemo deveće meso sa pijace. Tako je od toga dana do danas na meso od deva potrošeno četiri stotine hiljada dirhema, a zapovjednik vjernika nije tražio deveće meso do danas. Pa sam se nasmijao, jer je zapovjednik vjernika dobio samo ovaj zalogaj od četiri stotine hiljada dirhema koliko je potrošeno na deveće meso.’
Tada je Harun el-Rešid gorko zaplakao i naredio da se skloni hrana. Korio je samog sebe, govoreći: ‘Propao si, Allaha mi, Harune!’ I nije prestao plakati sve dok mujezini nisu zaučili ezane za podne-namaz, pa je izašao i klanjao sa ljudima u džamiji. Zatim se vratio i plakao sve dok mujezini nisu zaučili ezane za ikindija-namaz, pa je otišao u džamiju i klanjao s narodom ikindija-namaz. Zatim se vratio kući i plakao sve do akšam-namaza.
Nakon što su klanjali akšam-namaz, došao mu je kadija Ebu Jusuf i rekao: ‘Šta je s tobom, zapovjedniče vjernika, plačeš cijeli dan?’
Harun el-Rešid je spomenuo svoj slučaj i koliko je potrošio novca zbog svoje požude, a od toga je dobio samo jedan zalogaj.
Kadija Ebu Jusuf je upitao: ‘Da li se meso od deva koje ste zaklali pokvarilo ili su ga ljudi pojeli?’
Harun el-Rešid, rekao je: ‘Narod je pojeo meso.’
Tada mu je kadija Ebu Jusuf rekao: ‘Raduj se, zapovjedniče vjernika, Allahovoj nagradi zbog novca koji si potrošio na meso koje su muslimani jeli proteklih dana, i zbog sadake koju ti je Allah olakšao, i zbog tvoga straha od Allahove kazne, jer je Uzvišeni Allah objavio: ”A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao, bit će dva (džennetska) perivoja.” (Er-Rahman, 46.)” (Izvor: Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje, XIV/28.)
