Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Islamski učenjaci o ramazanu
Imam Ibnul-Dževzi, rekao je: ”Mjesec ramazan nije kao ostali mjeseci u godini, niti je i jedan narod (ummet), kroz dugu ljudsku povijest, odlikovan ovim mjesecom osim muslimana. U njemu se grijesi opraštaju, u njemu se trud i dobra djela mnogostruko nagrađuju, u njemu su vjernici ispunjeni srećom i zadovoljstvom, u njemu su šejtani udaljeni i okovani, u njemu se grijesi ostavljaju, a srca vjernička se zikrom oživljavaju i oplemenjuju.
Ramazan je mjesec koji će vrlo kratko boraviti među vama, a zatim će otići. On će biti dokaz za vas ili protiv vas, on je glasnik nesreće ili sreće, gubitka ili dobitka, on je vaš gost zadužen od Allaha, dž.š., on će govoriti ko je od vas lišen nagrade, a ko nije i čija dobra djela su primljena. Pa, ukažite mu počast istinskim postom tokom njegovih dana i skrušenim bdijenjem tokom njegovih noći, da biste se spasili na Sudnjem danu i da biste bili među sretnicima koji će gledati u Allahovo lice i koji će biti u društvu sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.”
Govoreći o ramazanu i suštini ramazanskog posta i ostalih ibadeta u njemu, Muhamed el-Gazali, rekao je: ”Greška je pripremu za ramazan shvatati kao raspoređivanje materijalnih troškova i organiziranje gozbi i iftara. Ovaj mjesec propisan je radi okretanja Allahu, radi činjenja dobrih djela, kako bi se steklo Njegovo zadovoljstvo, radi učenja Kur'ana sa dubokim razmišljanjem o njegovim porukama i značenjima s ciljem duhovnog uzdizanja. Ramazan je mjesec natjecanja u dobrim djelima u kojem pobjeđuju najaktivniji i najustrajniji.”
Prenosi se da je Hasan el-Basri rekao: ”Allah je učinio ramazan poprištem za natjecanje u ibadetu i dobrim djelima. Neki ljudi su pretekli druge i pobijedili, a drugi su odustali i sami sebe upropastili. Zaista čudi smijeh takmičara u danu u kojem su uspjeli oni najbrži (najbolji), a stradali oni koji su zakasnili i odustali. Stoga se trudite da budete među prvima i među pobjednicima, a ne među zadnjima i stradalnicima u mjesecu kojeg je odabrao Gospodar svjetova.”
Šejh Abdul-Vehab Hallaf, rekao je: ”Ramazan je mjesec u kojem je započela padati rodna i berićetna kiša, nakon velike suše, u kojem se pojavila blistava svjetlost, nakon ubitačne tame, u kojem su postali očevidni znakovi upute, nakon dugog razdoblja smetenosti i zablude. Ramazan je praznik islamskog ustava i otvaranje ere dobra i dobročinstva za sve ljude.”
U svom nadahnutom govoru o svrhi ramazanskog posta, imam Ebu Hamid el-Gazali, rekao je: ”Post je čistoća za dušu, vježba za tijelo i prilika za dobročinstvo. On je zaštita za pojedinca i društvo. U gladovanju tijela je čistoća srca i izoštrenost (unutrašnjeg) pogleda, jer sitost rađa zatupljenost, zasljepljuje srce i pomračuje um.”
Ibn Redžeb el-Hanbeli, rekao je: ”O ti koji si život proveo u grijehu i nepokornosti Allahu, o ti koji si protraćio dane, mjesece i godine, o ti čija je glavna poputnina odgađanje (pokajanja), i koji je Kur'an i mjesec ramazan učinio svojim protivnicima i parničarima na Sudnjem danu. Pa, kako se možeš nadati da ti zagovornik bude onaj koga si učinio svojim protivnikom i parničarem.”
Mustafa Sadik er-Rafi'i, rekao je: ”Koje to reformatorsko (preporoditeljsko) čudo izaziva veće divljenje od ovog islamskog čuda, koje zahtijeva da se iz cjelokupne ljudskosti izbriše ”epoha” stomaka trideset dana svake godine, da bi njegovo mjesto zauzela ”epoha” duše.”
