Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ramazan uvijek dolazi u svoje pravo vrijeme. Naš Gospodar nam ga pošalje da popravimo svaki nedostatak koji nam je dunjaluk prouzročio, i da vratimo ravnotežu našim koracima i ponovo ih usmjerimo putem koji vodi ka Allahu. I što je najvažnije, da nas podsjeti da mi to možemo.
Ramazan nas uči da učenje jednog džuza Kur'ana dnevno nije težak zadatak, ali nas dunjaluk krade od nas samih.
Ramazan nas uči da post tri dana svakog mjeseca nije nemoguća misija, ali smo tokom cijele godine bili zauzeti onim što je Svemogući Allah stvorio zbog nas, a ne onim zbog čega nas je stvorio.
Ramazan nas uči da u toku noći ima dovoljno mjesta barem za dva rekata noćnog namaza, i da ibadeti nisu toliko naporni, ali su nam srca ruševine.
Ramazan nas uči da neke stvari možemo ostaviti u ime Allaha, i da je u njihovom ostavljanju, radi Allahovog zadovoljstva, slast i užitak koji nadmašuje užitak njihovog konzumiranja, i da mi zapravo nismo bili nemoćni ostaviti te stvari, nego smo kukavice.
Ramazan nas uči da ima mjesta za dobročinstvo i udjeljivanje sadake tokom cijele godine, te da je čovjek u stanju da saosjeća sa siromasima svojim srcem, i ne treba mu prazan stomak da ga podsjeti da siromasi postoje.
Ramazan nas uči da sabah-namaz nije tako težak kao što nas je šejtan uvjerio, a naše duše mu se pokorile i predale, i da je zaista onako kako nam mujezin kaže: ”Bolje je klanjati, nego spavati!”
Ramazan nas uči da su koraci do džamija slast i užitak i da nema sreće osim u pokornosti Allahu.
Ramazan nas uči da je dom najtoplije mjesto na svijetu, a da je porodično okupljanje nešto što vraća dušu.
Ramazan nas uči da je poklanjanje posude s hranom komšijama, prisnost, a primanje jela od njih kao ljubavno pismo.
Ramazan nas uči da kuće opstoje na strpljenju žena, i da dok mi muškarci ne možemo da izdržimo u posljednjim trenucima posta, one u svojim kuhinjama s neopisivom ljubavlju i predanošću pripremaju iftare, i zato zaslužuju poljubac poštovanja u čelo.