Piše: Abdul-Hamid bin Badis
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Širenje islama, susret muslimana sa različitim narodima, običajima i idejama, dovelo je do razilaženja među muslimanima i do podjela na mnoge grupacije i sekte, a što je za posljedicu imalo uvođenje mnogih novotarija u vjeru i vjersku praksu. Sve sekte su vjerovale da su u pravu i da imaju dokaze za ono što govore i naučavaju.
Logično je bilo da se sve te grupacije i sekte neće i ne mogu zaustaviti u svom zastranjivanju osim pod jednim jedinim uvjetom, a to je dosljedno i ispravno slijeđenje staze kojom je hodio Muhammed, s.a.v.s., i njegovi ashabi. Stoga, svaki govor o vjeri kojim se žele potvrditi vjerska značenja koja nisu bila poznata u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba, mirne duše odbacujemo i ostavljamo. Također, svako djelo, ibadet koji oni nisu prakticirali mi odbijamo. Jer, mi ne vjerujemo osim u ono u šta su i kako su oni vjerovali i ne prakticiramo od vjere ništa osim ono što su oni prakticirali, a prešućujemo ono što su oni prešutili.
Imam Šafija je u svom djelu Risala el-Bagdadijje, o ashabima, rekao: ”Putem ashaba smo se upoznali sa Poslanikom, s.a.v.s., oni su se s njim družili, bili su svjedoci spuštanja Objave, znali su opće i posebne intencije Objave, poznavali su od sunneta Muhammeda, s.a.v.s., ono što mi poznajemo i što ne poznajemo, oni su iznad nas u svakom pogledu: u znanju, u idžtihadu (slobodnom promišljanju), u inteligenciji, u razumijevanju vjere i deriviranju propisa, njihovo mišljenje je hvale vrijedno i važnije je za nas od naših mišljenja.”
Nema sumnje da se plamen smutnje među različitim islamskim sektama rasplamsao i proširio onda kada su se suprotstavili ovom islamskom načelu. Jedna od smutnji koja je pogodila islamski ummet bila je tvrdnja da je Kur'an stvoren (Halkul-Kur'an) u vezi koje u nastavku prenosimo priču koju je zabilježio imam El-Šatibi u svom djelu El-i’tisam vel-muvafekat.
Naime, prenosi se da je Salih ibn Ali el-Hašimi, rekao: ”Jednom prilikom bio sam kod abasijskog halife El-Muhtedija (869.-870.) za vrijeme njegovog primanja i rješavanja žalbi koje su pristizale sa ranih strana islamske države. Primijetio sam jednostavnost u njegovom rješavanju i odgovaranju na žalbe, što mi se nije dopalo. Prišao sam i pokušao pogledom pratiti predmet koji je bio pred njim, pa kada je pogledao u mene, oborio sam pogled, kao da je znao šta ja želim. Rekao je: ”Salihe, smatram da nosiš nešto na duši što mi želiš spomenuti.” ”Da”, odgovorio sam. Nakon što je završio sa žalbama, ostali smo dugo sjediti kod njega. Rekao mi je: ”Hoćeš li ti prvi kazati šta imaš ili ću ja iznijeti ono što želim?” Odgovorio sam: ”Preče je da halifa iznese i kaže ono što ima, osim ako ne smatra, kao i njegov otac, da je Kur'an stvoren.”
Na to je halifa El-Muhtedi, odgovorio: ”Bio sam takvog uvjerenja dok u vrijeme halife El-Vasika (842.-847.) iz Šama nije doveden šejh koji je dobro poznavao fikh i hadis. Po nagovoru Ahmeda ibn Ebi Duada (jednog od glavnih protagonista učenja o stvorenosti Kur'ana – Halkul-Kur'an), šejh je doveden svezan u okovima, bio je lijepog izgleda i lijepog ahlaka. Miran i dostojanstven, toliko da se halifa El-Vasik sažalio na njega.
El-Vasik mu je rekao: ”Šejh, odgovori Ahmedu ibn Ebi Duadu na ono što te bude pitao.” Šejh je rekao: ”Vođo pravovjernih, Ahmed ibn Ebi Duad je nesposoban za raspravu.” Tada se El-Vasikova samilost pretvorila u srdžbu. Rekao je šejhu: ”Zar ti da se drzneš i kažeš da je Ahmed ibn Ebi Duad nesposoban za raspravu o vjeri?!” Šejh je odgovorio: ”Polahko, vođo pravovjernih! Dozvoli mi da ja njemu postavim nekoliko pitanja.” Halifa El-Vasik mu je dozvolio, a onda je šejh upitao Ahmeda ibn Ebi Duada: ”Reci mi u šta pozivaš ljude?”Ahmed ibn Ebi Duad odgovorio je: ”Pozivam ih u vjerovanje da je Kur'an stvoren.” Šejh je upitao: ”Da li to smatraš sastavnim dijelom vjerovanja, bez kojeg je vjera nepotpuna?” ”Da”, odgovorio je Ahmed ibn Ebi Duad. Šejh je ponovo upitao: ”Da li je onda Poslanik, s.a.v.s., pozivao u takvo vjerovanje?” ”Ne”, odgovorio je Ahmed ibn Ebi Duad. Šejh je upitao: ”Pa zašto onda pozivaš ljude da vjeruju u ono u šta nije pozivao Muhammed, s.a.v.s.?” Ahmed ibn Ebi Duad je šutio, pa je šejh rekao halifi El-Vasiku: ”Vođo pravovjernih, ovo je prvo pitanje.”
Zatim se obratio Ahmedu ibn Ebi Duadu, rekavši: ”Allah, dž.š., je objavio u Kur'anu: ”Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio…” (El-Ma'ida, 3.) Da li ti smatraš da je vjera muslimana nepotpuna ukoliko ne povjeruju da je Kur'an stvoren, kako ti tvrdiš?” Ahmed ibn Ebi Duad nije znao odgovoriti, pa je šejh rekao halifi El-Vasiku: ”Ovo je bilo drugo pitanje.”
Nakon toga je upitao Ahmeda ibn Ebi Duada: ”Allah, dž.š., je objavio: ”O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga, – ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu…” (El-Ma'ida, 67.) Da li tvoja tvrdnja o stvorenosti Kur'ana, u koju pozivaš ljude, spada u dio poslanice koju je Muhammed, s.a.v.s., dosljedno prenio ljudima, ili ne?” Ahmed ibn Ebi Duad je ponovo šutio, a šejh je rekao halifi: ”Ovo je bilo treće pitanje.”
Nakon toga šejh je upitao: ”Ahmede, reci mi, kada bi Poslanik, s.a.v.s., znao za ovo tvoje učenje, u koje pozivaš ljude, da li bi mu bilo dozvoljeno da ga prešuti?” ”Da”, odgovorio je. “I Ebu Bekru, i Omeru, i Osmanu i Aliji, također”, upitao je šejh? “Da” odgovorio je Ahmed ibn Ebi Duad.
Zatim se šejh okrenuo halifi i rekao mu: “Ako nama nije dozvoljeno ono što je bilo dozvoljeno Poslaniku, s.a.v.s., onda neka nam Allah uskrati svako dobro.” El-Vasik je odgovorio: ”Da, ako nama nije dozvoljeno ono što je bilo dozvoljeno Poslaniku, s.a.v.s., i njegovim ashabima, Allah nam uskratio svako dobro.”
Onda je El-Vasik naredio da mu se skinu okovi, ali je šejh to odbio. Halifa ga je upitao: ”Zašto si ponovo stavio okove koje smo ti skinuli?”, a on je odgovorio: ”Želim da ovi okovi budu između mene i mojih ćefina i da nakon smrti kažem: ‘Gospodaru, pitaj ovog Svog roba zašto me je nepravedno stavio u okove i zašto je zaplašio moju porodicu?”’ Na te riječi, El-Vasik i oni oko njega počeli su plakati. Zatim je El-Vasik, rekao: ”Šejh, halali mi zbog svega ovoga!” Šejh je odgovorio: ”Prije nego napustim ovo mjesto ja ću ti halaliti iz poštovanja prema Muhammedu, s.a.v.s., i tvoje rodbinske veze s njim.” El-Vasik je ponudio šejhu da ostane kod njega na dvoru, ali je on to odbio, rekavši: ”Meni je bolje u mom mjestu u Šamu, pa bih te zamolio da me pustiš da idem tamo odakle me je ovaj zulumćar (Ahmed ibn Duad) doveo.” El-Vasik je to prihvatio i želio ga je bogato nagraditi, ali je on odbio sve poklone. Tada sam ja, veli El-Muhtedi, napustio i ostavio to učenje o stvorenosti Kur'ana, a smatram da je to isto učinio i halifa El-Vasik.”
