Piše: Yasin Aktay / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Reakcije koje su se pojavile protiv pokušaja Rusije da okupira Ukrajinu otkrile su lažno lice Evrope. Nakon što je ovo lažno lice otkriveno, Evropa se pojavila u potpuno drugačijoj slici od one kojom se toliko dugo pokušavala predstaviti.
Rusija nema lažno lice u ovom ratu, jer Rusija i ne pokušava previše da sakrije svoj nakazni izgled i ružnoću, ona je brutalna koliko god može biti. Kada je Rusija okupirala domove miliona ljudi u Siriji i poklala desetine hiljada na najbrutalniji način, smatrala je da je uradila ”samo ono što je neophodno u njenom interesu”, i nije se trudila da to ljudima objasni.
Rusija je uništila i devastirala historiju Sirije i sve historijske građevine sirijskih gradova, ona je i svoje najnakaznije i najbrutalnije izdanje objašnjavala ostvarivanjem vlasitite koristi. Nije je bilo briga da li ubija ljudska bića ili životinje, niti je obraćala pažnju na to da li u svom rušilačkom pohodu uništava i ruši najljepše građevine i historijske spomenike ili brda od kamena.
Isto je uradila i u Libiji, borila se protiv libijskog naroda kroz operacije koje je izvodila njena specijalna jedinica ”Wagner”, a kada je Rusija otimala ono što je pripadalo Libiji i Libijcima, to isto su pokušavali uraditi i njezini protivnici i konkurenti na malo licemjerniji način.
Kada se Rusija borila protiv Libijaca, stanovnici te zemlje, njihova prava, imovina i životi, nisu joj ništa značili. Rusija (okrutna ratna mašina) odbila je bilo kakav dijalog o ovom pitanju, jer ona razumije samo silu i ništa više. Ona pokušava igrati igru (balansirati) između svoje snage i snage drugih.
Sovjetski Savez je možda u sebi krio imperijalnu želju i spremnost za tim, ali je nije uništio. Danas je sve jasnije da imperijalni geni u Rusiji nisu samo priča sa Zapada. Način na koji Rusija gleda na susjedne zemlje kada joj se ukaže prilika je kao kad vuk gleda ovcu ili kao kad gladan čovjek traži hranu i ne bira sredstva da dođe do nje i utoli glad bez obzira na posljedice.
Da li američka i evropska politika opravdavaju rusku agresiju?
No, i ako sve ove stvari pokazuju realnost Rusije u tom procesu, ove činjenice ne čine Evropu neokaljanom i čistom. Niti provokacije Evrope ili Sjedinjenih Američkih Država i njihova predskazivanja i provokativna politika protiv Rusije ne opravdavaju okupacijski odgovor od strane Rusije.
Na kraju krajeva, lažno lice, otkriveno reakcijama na ruski napad na Ukrajinu sa evropske strane, ispalo je vrlo ružno, vrlo neozbiljno, vrlo rasističko i neuko.
Ne radi se o jednom, dva ili tri sporadična slučaja, već način na koji neki novinari ili komentatori, opisuju ukrajinske izbjeglice na nekoliko TV kanala otkriva duboko ukorijenjen rasizam, neznanje i ravnodušnost. Oni koji prakticiraju rasizam često ne shvataju šta rade, ne znaju do koje mjere su rasistički stavovi i ponašanja postali ukorijenjeni. A kada ih pitaju o tome, oni se rezolutno protive rasizmu više nego mi. Jer, rasizam je zlo na koji oni imaju svoj vlastiti pogled i tumačenje.
Ruska brutalnost i nehumani stavovi u Siriji urezani su u svijest muslimanskog svijeta, sa brutalnim masakrima djece i civila i njenom stalnom podrškom krvožednom diktatoru. Iznenađujuće je da je Evropa tek sad sagledala razmjere ruskih zločina kroz relativno beznačajne događaje.
Prihvatanja Ukrajinaca koji bježe od ruskih napada i traže sigurno utočište u svim evropskim zemljama možda je dirljiv primjer međuljudske solidarnosti. Ali opravdanje za pokazivanje takve solidarnosti ne sluti na dobro i razočaravajuće je za čovječanstvo. Talas odvajanja ovih ukrajinskih izbjeglica, od sirijskih, arapskih ili afričkih izbjeglica, i gotovo kolektivni izraz ovog vala, je naravno razočaravajući prizor za čovječanstvo.
The sad part is Al Jazeera, whose entire mission was to be against this kind of crap also fell victim to this Eurocentric flawed thinking pic.twitter.com/Zoo5ShkOPX
— Ragıp Soylu (@ragipsoylu) March 3, 2022
Šta će braniti “strani borci” u Ukrajini?
Možda je pozitivna strana ovih događaja to što je Rusija, u saradnji sa krvavim Asadovim režimom i Iranom, skrenula pažnju na progon, represiju i ratne zločine koje je počinila u Siriji prije 11 godina. Možda se ovom prilikom od nje može očekivati da saosjeća i preispituje samu sebe. Ovakvi događaji mogu imati motivirajući i prosvjetljujući aspekt. Ko zna?
“Strani borci”, koji su dolazili iz cijelog svijeta na sirijsko ratište, godinama se koriste kao termin kako bi se zablatio i uprljao sirijski narodni otpor. Nije dolazilo u obzir, za Siriju ili bilo koju muslimansku zemlju, da dođu dobrovoljci iz cijelog svijeta da pomognu protiv diktatora koji je ubijao svoj narod.
Međutim, u slučaju Ukrajine, koncept ”stranih boraca” u znak solidarnosti sa ukrajinskim narodom odjednom postaje pozitivan. Prvo je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski zatražio od ljudi u inostranstvu da se pridruže međunarodnim snagama.
Upitana za mišljenje, britanska ministrica vanjskih poslova Liz Truss rekla je da ona podržava Zelenskog i podržava da se ljudi pridruže borbi za slobodu i demokratiju, ne samo za Ukrajinu već i za cijelu Evropu.
Tako je Evropa godinama koristila frazu “strani borci” opisujući ih kao teroriste, a sada ih je Evropa prihvatila i oni su postali časni branioci evropskih vrijednosti. Mislite li da će možda ova promjena utjecati na stavove prema ”izbjeglicama” ili ”stranim borcima” u sirijskom kontekstu?
