Autro: Ahmed Al-Fitouri
Ibn Khaldun je rekao: „Ljudi jednaki u vrijeme spokoja, a kad se pojave kušnje, pokažu se različitosti.“
Ako je politika umjetnost mogućeg, onda bi rat trebao biti umjetnost rješavanja onoga što politika ne može riječiti, ali građanski ratovi su postali beskrajni. Rat u Afganistanu izbio je iz jasnih razloga, ali sada se odvija bez poznatih uzroka, a kraj mu se ne nazire.
Rat u Afganistanu bio je pandemija, koja je izbila i širila se tu i tamo, a gotovo sve velike zemlje su sudjelovale u tom ratu, povlačeći za sobom male zemlje, tako da je to postao treći globalni rat. Ujedinjene nacije radile su na tome da ga produže, dok su sve involvirane zemlje radile na tome da involviraju druge. U toj se groznici nije širilo ništa drugo do virus beskrajnog građanskog rata.
Od intervencije Sovjetskog Saveza, 1978. godine, u Afganistanu, uspona iranske revolucije 1979. godine, pa sve do sad afganistanski rat nije prestao, nakon što su ga američke obavještajne službe pretvorile u vjerski rat. Iako je ateistički Sovjetski Savez nestao, ovaj se rat pretvorio u pandemiju, koja se najprije proširila u razrušenim državama sovjetske imperije, zatim u Istočnoj Evropi, posebno među narodima SFR Jugoslovije, da bi se nastavila širiti u Somaliji i Iraku. Potom dolazi Arapsko proljeće i ubrzo biva zahvaćeno „afganistanskom pandemijom“ neprekidnog građanskog rata.
Trenutno svijet opsjeda „mistični trougao“: afganistanski beskrajni građanski rat, globalno zagrijavanje i korona.
Uprkos tome što veza između ove tri stvari nije vidljiva, očigledno je da se ova tri faktora kombiniraju pletući katastrofe. Ono što im je zajedničko jest da u ovom cyber svijetu nije moguće sakriti šta se dešava u bilo kojoj državi ili regiji svijeta, a internetska mreža nije samo sredstvo za komunikaciju i protok informacija, nego sredstvo koje stvara probleme i pretvara ih u katastrofe.
U ovom slučaju cijeli svijet, zahvaćen brojnim manjim ratovima bez kraja, izgleda kao da je pogođen nuklearnim ratom, a način na koji se problem rješava nije lijek, nego bolest. Naprimjer, ilegalna imigracija nije uzrok nego posljedica – a ko ne umre od mača, umrijet će od nečeg drugog.
Demagogija je kod masa kreirala uvjerenje da je pobjeda u Afganistanu velika pobjeda slobodnog svijeta i kraj historije, ali kraj sovjetske imperije donio je beskrajne ratove. Da, male ratove. Ali, to je snježna kugla koja se kotrlja, skuplja probleme i krize, da bi od njih, u konačnici, stvorila katastrofu.
Bijeg iz Afganistana i fokusiranje na ono što se događa u Siriji neće riješiti problem globalnog zagrijavanja. Epidemija korone pojavljuje se kao sudbinsko zvono o vratu svijeta koji bježi od svoje sjene. Populizam i neonacizam su užasne pošasti i epidemije, koje, pod plaštom plemenitih namjera, šire rasisti i propovjednici izolacionizma.
Najveći problem ovog svijeta, koji pati od globalnog zagrijavanja i influanci, od kojih je posljednja korona, su beskrajni ratovi.
