Piše: šejh Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kada bacite kamen u stajaću vodu, ne morate stati i razmišljati o krugovima koji su se napravili na mjestu gdje je kamen pao, osim ako ste bacili kamen s ciljem da gledate šta će se nakon toga desiti.
Mnogi ljudi su me pitali u proteklih dvadeset i više godina: ”Šejh, zašto ne odgovoriš svojim protivnicima i oponentima? Zašto ne opovrgneš njihove argumente i izneseš svoje stajalište? Znači li to da ih ignorišeš i da okrećeš leđa od njih?”
Nikako, plemeniti moj brate! Sažetak onoga što bih ti u vezi s tim želio kazati je sljedeći:
Prvo, ako imaš mnoštvo djela, teško je zaustaviti se nakon svakog djela kako bi vidio šta će ljudi reći, da bi ih zatim sakupio i počeo odgovarati na sve reakcije s odobravanjem ili odbacivanjem. Pozitivnije i mnogo isplativije od toga je da započneš novi projekat, svejedno radilo se o pisanju eseja, knjige, programa ili osnivanju neke institucije.
Drugo, ne žuri s odgovorom svom oponentu, jer će to biti ishitrena reakcija i odgovor srditog čovjeka pun emotivnog naboja. Daj vremenu njegovo pravo i priušti svojoj duši smirenost i za trenutak se odvoji od ideje i mišljenja koje zastupaš i preferiraš, da bi bio neutralan u čitanju i prihvatanju odgovora i rekacija, i da tvoj odgovor ne bi bio samo puko suprotstavljanje onome što drugi kažu, te da ne bi zanegirao istinu ili laž potvrdio kao istinu.
Tvoj brzi odgovor uskraćuje ti da shvatiš ispravnost i istinitost onoga što drugi kažu, makar ta ispravnost i istinitost bila djelimična ili neznatna, pogotovo ako je prekrivena britkim jezikom ili unaprijed izgrađenim stavom. I ne zaboravi da je mudrost izgubljena stvar vjernika i da ćeš se ti lično najviše okoristiti istinom ma od koga ona dolazila. Zar ptica Hudhud, odnosno pupavac, nije rekao Allahovom poslaniku i vladaru Sulejmanu, alejhi selam: “Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.” (En-Neml, 22.)
Nije ispravno misliti da svaka stvar treba voditi ljude ka jednom i istovjetnom odgovoru, već su ljudi onakvi kako ih je Allah opisao u Kur'anu: ”A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti. Osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje…. ” (Hud, 118.-119.)
Razilaženje među ljudima je stvar sudbine i nemoguće ga je izbjeći. Allah je htio da se Njegovi poslanici raziđu u mišljenju po nekim pitanjima, kao što su se razišli Davud, alejhi selam, i Sulejman, alejhi selam, Musa, alejhi selam, i hazreti Hidr, i drugi. Zatim, razišli su se meleki po pitanju čovjeka koji je ubio 99 ljudi, kao što su se razilazili u mišljenju ashabi poput Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhuma, te četverica imama poznatih i priznatih mezheba u islamu, i mnogi drugi učenjaci.
Treće, nema štete da neka pitanja ostanu otvorena za više mišljenja i stavova, tako da ti po tom pitanju imaš jedno mišljenje, a tvoj oponent drugo mišljenje. Pa zar je neophodno da upriličiš raspravu na nekom mjestu sa svojim oponentom ili to učiniš putem internet stranice koju si otvorio, a zatim obojica iskoristite svoju moć dijaloga i raspravljanja, sve dok se jedan od vas ne zaustavi i ne proglasi svoj poraz?! Nipošto!
Jer, uglavnom je na tvojoj strani nešto od istine, ali i na strani tvoga protivnika je nešto od istine. Međutim, vaša tumačenja mogu biti sažeto izložena ili im čitatelji mogu pristupiti s viškom emocija, ali se vremenom stvari vrate na svoje mjesto i vjernička prsa (srca) se oslobode pristranosti.
Četvrto, neophodno je, ako osoba napravi pogrešku, pa kasnije shvati ili sazna ispravan odgovor, da revidira svoj stav i da se vrati istini, jer, kako je rekao hareti Omer, radijallahu anhu: ”Istina je najstarija”. A moralna hrabrost zahtijeva da čovjek objasni svoj stav u pravom trenutku i odgovarajućim riječima, jer ispravljanje svoga stava i vraćanje istini neće povećati ništa osim ugleda kod razumnih ljudi.
Radi istine valja reći: ja poštujem sve one koji se nisu složili sa mnom, kao i sve koji su se složili sa mnom, a cijenim čak i one koji su tvrdokorni i grubi u odbrani svojih stavova, jer je uglavnom njihov motiv i nijet ljubomora prema Allahovoj vjeri. Oponenti koji su blagi i učtivi zaslužuju zahvalnost, jer nam pomažu u postizanju istine, ali i oponenti koji su grubi i žestoki zaslužuju zahvalnost, jer nas uvježbavaju da budemo strpljivi.
Koliko samo dugujem perima oštrim poput sablje, jer su me naučila kako da idem svojim putem smireno i uz osmijeh, spreman da preuzmem i citiram to što su napisala oštra pera mojih oponenata, kao što citiram i druge, jer meni lično najviše koristi svako znanje, mudrost i ispravan odgovor na koji me je Allah uputio preko nekog od Svojih robova.
Skoro oko svakog pitanja postoje dva, tri ili više mišljenja i svako od tih mišljenja ima svoje argumente i dokaze, neki su slabi, a neki opet jaki i protežirajući. To su relatvine stvari koje se razlikuju od jedne do druge osobe, i razilaženje i polemika oko njih će ostati sve dok se znanje bude prenosilo i dok dobro bude prepoznatljivo u islamskom ummetu.
Ne postoji ništa loše u tome da imaš drugačije mišljenje, niti je pogrešno da se tvoj brat musliman ne slaže s tobom, a niti da se ljudi podijele između jednog i drugog mišljenja, pod uvjetom da se stvar ne pretvori u polarizaciju, stranaštvo i podjelu na razne grupacije koje onda mobiliziraju i okupljaju svoje pristaše i pomagače jedne protiv drugih kao da je pred njima najveća i odlučujuća životna bitka u kojoj se konačno treba razdvojiti istina od zablude.
“Allahu moj, Gospodaru Džibrila, Mikaila i Israfila, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Poznavaoče tajnog i javnog, Ti ćeš presuditi Svojim robovima u onome u čemu su se razilazili. Uputi me, Tvojom dozvolom, na istinu u onome oko čega su se drugi razišli. Ti upućuješ koga hoćeš na Pravi put.”
