Piše: Fatima Jašarević
U svijetu današnjice znanje je nešto što je na cijeni i što se visoko vrednuje. Kvalifikovanost za značajne poslove određuje se prije svega prema postignutom znajnju iz određene oblasti i stečenoj diplomi. Osim toga, ljudi koji imaju znanje često stiču uvažavanje kod ostalih, jer je ono neka vrsta dragocjenosti kojim se dobija ugled u društvu. Prilike za sticanje znanja iz različitih oblasti otvorene su mnogima na našim prostorima, i veliki broj mladih ljudi uspije u počecima učenja, pa onda i u ostvarenju diploma kao završetku puta kojim su krenuli. Neki se nakon stečene fakultetske diplome otisnu dalje na put znanja, te nastave sa školovanjem i istraživanjem. I kako od prvih, tako se još više od drugih prirodno očekuje da uz usvojeno znanje stiču bolje razumijevanje i percepiranje života.
Međutim, ovakva očekivanja i ne moraju da se poklapaju sa slikom realnosti, koja ponekada pokazuje drugačije. Dešava se da se od ljudi, poznatih u društvu po visokom školovanju i znanju, dočekaju postupci i ponašanja kakva ne dolikuju ljudima koji čuvaju svoju dostaojanstvenost, čime oni ne pokazuju razliku između sebe i neukih. Postavlja se pitanje koji je mogući razlog za to i da li je naš zaključak, da sa znanjem dolaze prava mudrost i pamet, ustvari tačan.
Čitajući kur'anske ajete nailazimo na vrlo lijepo opisane ljude sa potpunim i izoštrenim umovima, koji shvataju suštine stvari. Svakog onog koji aktivno koristi tehniku razmišljanja zainteresovaće ovakvi opisi. Kada kažemo razmišljanje, mislimo na ono što ono ustvari i znači, a kako je u jednoj od definicija lijepo opisano: „Organizirana fleksibilna mentalna aktivnost usmjerena na rješavanje problema, odgovaranja na pitanja, a zatim na njihova objašnjavanja kako bi se predvidjele različite pojave.”
Ajeti koji su najavljeni u tekstu su iz sure Ali-Imran (190.-195.)
Resulullah, alejhisselam, plakao je jednom na noćnom namazu, pa ga je Bilal upitao: “O Allahov Poslaniče, zašto plačeš kad ti je oprošteno sve što si učinio i sve što ćeš učiniti?” On je odgovorio: “Zar da ne budem zahvalni rob? Noćas mi je objavljen ajet, i teško onome ko ga pročita a ne razmisli o njemu: U stvaranju Nebesa i Zemlje, te u smjeni noći i dana nalazi se znamjenje za pametne(Ali Imran, 190).” Hadis bilježi Ibn Hibban u Sahihu, br. 620. Šu'ajb Arnaut kaže: “Sened mu je vjerodostojan po uslovima Muslima”, a šejh Albani kaže: “Ovaj sened je dobar.”
Mnogo prije nego je uopće postojao čovjek, Uzvišeni Allah je stvorio svemir. U njemu su nebrojeni znakovi – ajeti Allahovog postojanja i stvaranja. Uzvišeni Allah kaže kako su mnogobrojni dokazi i čudesni znakovi za one koji razmišljaju u svijetu oko njih. Ovo pretstavlja prvo istraživanje koje vodi čovjeka Allahu.
Kako se znakovi nalaze u svemiru, isto su prisutni i na Zemlji i u živome stvorenome svijetu. Kada razmišljamo o smjenama dana i noći, zaključićemo kako su te smjene rezultat okretanja Zemlje oko sunca, o zakonima koji u svemiru vladaju, te kako su ti zakoni krajnje precizni, postavljeni od Tvorca. Živa ćelija, čovjeku nevidljiva golim okom, jedna je fascinantna organizacija unutar koje se odvijanju bezbrojni zadaci. Dovoljno je samo razmisliti o onome što je do sada istraženo i poznato da izazove divljenje prema Stvoritelju, iako je mnogo toga još misterija pored mnogobrojnih istraživačkih timova koji rade na izučavanju ćelije na molekularnom nivou. Ukoliko svakodnevno pokušamo razmišljati o svemu stvorenome, jednog dana ćemo zaključiti kako je arhitetkura svega toga savršena. Ljudi su jedina stvorenja koja su obdarena blagodati razmišljanja, da uz sliku stvarnosti mogu da vide više od običnih životinja.
Razumni imaju uvijek na umu Allaha
Svako ljudsko biće je sposobno da duboko razmišlja, ali čovjek odabire da li će da pristupa dubljim, ili će da se okupira površnim razmišljanjima. Svijet oko nas i svemir su otvorena knjiga i nose u sebi dokaze o postojanju Gospodara, nagovještavaju da iza ovog svijeta postoji drugi, da postoje obračun i nagrade. Ove dokaze mogu spoznati oni koji pored ove otvorene knjige ne prolaze zatvorenih očiju i bez svijesti.
Dalje, u nizu ajeta sure Ali Imran koje navodimo, Uzvišeni kaže: Za one koji sjećaju se Allaha dok stoje i sjede, te ležeći postranice, i razmišljaju o stvaranju Nebesa i Zemlje: „Gospodaru, nisi ovo uzlaud stvorio – zato slava neka Ti je, te nas sačuvaj ognjene patnje! Gospodaru, nema sumnje – koga Ti u Vatru uvedeš, osramotio si ga, a nasilnici neće imati pomoćnika uopće! Naredna osobina pametnih ljudi, koja se u ajetima navodi, jeste da su uvijek svjesni Gospodara. Dok stoje, tj. dok su u različitim aktivnostima tokom dana, oni se Allaha sjećaju. S tom aktivnoću nastavljaju i u toku pauza nakon dnevnih preokupacija, a kada na kraju napornog dana idu na odmor, njima je Allaha i dalje u mislima. Sve što pogledaju, sve što vide inspiriše ih na sjećanje na Allaha.
Spoznaja postojanja drugog svijeta osobina je ljudi sa istinskom inteligencijom
Opisujući pametne i ljude od istinskog razuma, Uzvišeni Allah još uvijek ne navodi da su to muslimani, nego da su to oni koji posmatraju prirodu, razmišljaju o njenom stvaranju i onda ih to vodi razmišljanju o Stvoritelju. Zatim, Allah navodi zaključak, donešen od strane ljudi koji razmišljaju i koje krasi visok stepen inteligenije: Gospodaru, nisi ovo uzlaud stvorio – zato slava neka Ti je, te nas sačuvaj ognjene patnje! Takvi ljudi imaju i preciznost u izražavanju, pa svoje obraćanje ne počinju sa: ‘O Stvaraoče’, nego Mu odmah priznaju da je On Taj koji ne samo da je sve svorio, nego i Koji sve održava. Na taj način priznaju da su robovi i kao da kažu: „Iako ne vidimo svog Gospodara, ipak mu se možemo početi obraćati, Njemu okretati.” Osobina mnogih ljudi koji su prešli na islam je da su prije odluke koju su napravili imali običaj da se direktno Allahu obraćaju, tražeći od Njega uputu i rješenje svojih dilema.
Zatim, kroz svoje obraćanje prizaju da ništa nije stvoreno bez razloga, pa tako ni svaka osoba i oni sami koji mu se obraćaju. Tražeći zaštitu od Vatre ustvari shvataju da postoji neki život poslije smrti, jer je nemoguće da na ovom svijetu mogu raditi bilo šta, a da zbog toga neće snositi odgovorinost. Jer ako Allah nije stvorio sve bez razloga, onda će se morati odgovarati za sve. Ljudi su stvorenja kojima je Allah dao najveću vrijednosti i to je dostojanstvo. I ono je direktno povezano sa svrhom na ovom svijetu. Onog momenta kada ljudi izgube svrhu na ovom svijetu, automatski gube i dostojanstvo i time ih slijeduje Vatra.
I u svom obraćanju, tek nakon već spomenutog kažu da su čuli za glasnika, tj. Alahovog Poslanika. Gospodaru, čuli smo glasnika koji poziva put Vjere: ‘U Gospodara svoga vjerujte!’ pa se i prihvatismo Vjere. Riječi Allahovog Poslanika, alejhisselam, su još uvijek među nama, iako on nije onaj koji direktno poziva. Gospodaru, zato nam oprosti grijehe i zanemari naše hrđave postupke, te nam uzmi duše uz dobrostive; Gospodaru, daj nam ono što si nam obećao preko Svojih poslanika, i na Dan ustanuća ne baci nas u poniženje, jer Ti, zaista, ne kršiš obećanje!Zatim, traže oprost, tj. prekrivanje grijeha, i udaljavanje od zlih dijela. Nakon svega rečenog kažu kako su spremni da ih Allah uzme u društvo pravovjernih. Ovo može da se shvati na dva načina: jedno je da traže od Allaha da im uzme duše kao pravovjernicima, a drugo je da ih Allah uzme dok budu u društvu pravovjernih (bojeći se da u smrtnom času ne budu u među lošim drugovima, u činjenju grijeha).
Materijalistički pristup izučavanju svijeta ograničava vidike
U ovim ajetima Uzvišeni Allah govori o onima koji Mu se obraćaju nakon što su već razmišljali o otvorenoj knjizi stvorenog. Na njihove upućene riječi Allah im se odaziva i usmjerava na rad, borbu, žrtve i strpljenje, te aktivno izvršavanje obaveza ovog vjerovanja, oko koga su se okupili nakon skrušenog putovanja kroz otvorenu knjigu stvorenoga, dok zanemaruju situaciju onih koji ne vjeruju, koji uživaju na ovom svijetu, ističući vrijednost u nagradama na budućem svijetu.
Materijalsitički pristup istraživanju onoga što je Allah stvorio prekida svaku vezu između stvorenoga i njegovog Stvoritelja, pa je tako danas nauka ona koja čovjeka smješta u nemirni i prijeteći život i duševnu prazninu koja progoni čovjeka. Oni koji sjede skrštenih ruku pred pojavnostima svijeta, a dopiru do nekih saznanja onome što je Allah stvorio, ruše sami sebe, pretvaraju svoje živote u nemir koji guši čovjeka, i završavaju sa srdžbom Allaha Uzvišenog.
Kur'an na mnogo mijesta okreće poglede i srca otvorenoj knjizi Allahovog stvaranja, na čijim se stranicama nalaze inspirirajuća čuda. Ona u zdravo nadarenom čovjeku izazivaju osjećaj za istinu stvaranja i bude želju za slušanjem Stvoritelja, u ljubavi prema Njemu i u strahu od Njega. Ljudi obdareni razumom, u svim stanjima i preokupacijama otvaraju svoje oči, izoštravaju svoja osjetila i shvataju stvarnost ovog svijeta i kroz taj uvid povezuju svoje srce sa zakonima življenja koja Stvoritelj traži. Allahovi znakovi pomažu čovjeku da shvati istinu i da prirodne fenomene ne promatra kao životinja, nego kao čovjek obdaren razumom.
