Piše: Abdullah Nasup
Britanski pisac i novinar Robert Fisk u svojoj kolumni u listu The Independent kritizirao je američkog predsjednika što „nastoji osiromašiti NATO saveznika čija vojska je druga po veličini u tom savezu“.
Da li je moguće da Trump „kojeg uopće nije briga za civilne žrtve i stradanje nevinih civila širom svijeta, odjednom napada tursku ekonomiju zbog jednog svećenika“, pita se Fisk.
Četiri grijeha Turske
Zatim, Fisk kategorično odbacuje tvrdnju da je prezbiterijanski pastor razlog američkog zaoštravanja odnosa sa Turskom i ističe četiri stvari koje smatra pravim razlogom stvaranja krize sa Turskom.
Prvi razlog je, smatra on, to što je Turska odlučila da nabavi napredni ruski antiraketni i protivavionski raketni sistem S-400. Zatim, Turska uporno odbija podržati američki savez sa YPG-om i protivi se američkoj pomoći toj organizaciji. Trećim razlogom britanski autor smatra to što je Turska dozvolila nesmetan priliv velikog broja islamističkih boraca u Siriju sa „oružjem i minobacačima“, kako tvrdi, ističući i da se SAD tome nisu protivile kad su željele srušiti Asada sa vlasti.
Četvrti razlog Trumpovog gnjeva je to što „Erdogan pokušava da pomogne Iranu da ublaži utjecaj američkih sankcija jer Turska, unatoč američkim sankcijama Iranu, nastavlja uvoziti iransku naftu“.
Ko će najviše profitirati iz svega
„Erdogan je napravio dobro prijateljstvo sa Putinom i vrhovnim vođom Irana, a kao oponent Saudijske Arabije, Turska je u najboljim odnosima sa Katarom, čiji emir je – u čudesnom momentu na kojem čak i pastor Brunson možda zavidi – obećao ulaganja od 15 milijardi dolara u Tursku. Saudijska opsada Katara počinje izgledati jadno kao i njihov rat protiv šiija u Jemenu. Turska vojska je stacionirana u Kataru kako bi zaštitila mali emirat protiv većeg i prijetećeg susjeda – svi znamo ko je to. A, budući da se sirijski i katarski odnosi stalno poboljšavaju, iako veoma sporo, pitam se ko će najviše profitirati“, piše Robert Fisk i ozbiljno pretpostavlja da bi to mogao biti sirijski kasapin Bešar Asad, kojeg podržava cijelo vrijeme sirijskog rata. Jer, „ruski vojnici patroliraju sirijsko-izraelskom linijom razgraničenja ispred okupirane Golanske visoravni. Rusi su obećali Izraelu da će se sve iranske snage povući najmanje 50 milja od tog sektora. Sirija, ruski saveznik, treba još razbiti posljednje uporište revolucije u Idlibu uz pomoć Rusije i natjerati ih u Tursku. Katar ima novca za obnovu Sirije i time može proširiti svoj utjecaj preko kopna od Levanta i do Mediterana. A, ako Katar nastavi upumpavati još milijardi u Tursku, to znači da ćemo vidjet neku vrstu strateškog saveza između Dohe i Ankare.“
„U svemu tome Erdogan ne mora biti hrabi soko“, piše Fisk aludirajući na značenje prezimena turskog predsjednika, „dovoljno je da bude prepredena stara ptica.“
