Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kada bi čovjek razmislio o svim blagodatima kojima ga je Allah obdario, na kraju bi ostala jedna blagodat čiju veličinu uistinu shvata samo onaj ko je izbliza svjedočio zabludi nevjernika – a to je blagodat što je rođen u islamu. To je najuzvišenija i najveća blagodat koju Allah daruje Svome robu.
Zato je čuvaj cijelim svojim bićem, ustrajno na njoj zahvaljuj i traži utočište kod Allaha od gubitka te blagodati, i od rasplitanja već ispredene pređe, jer je to obilježje onih koji su izgubili razum i moralni kompas, na što Kur'an slikovito upozorava riječima: ”I ne budite kao onā koja bi svoju pređu rasprela kad bi je već bila čvrsto oprela.” (En-Nahl, 92.)
Ne dozvoli da te išta na ovome svijetu udalji od sjećanja na tvoga Gospodara. Ne dopusti ni nevolji ni blagostanju da ti oduzmu ljubav prema Njemu i iskrenost svakog tvog pokreta i svakog tvog mirovanja radi Allaha, dželle šanuhu. Jer život u kojem se zaboravi Gospodar nije život, nego prava smrt. To je očiti gubitak. A trenutak smirenosti u spominjanju i veličanju Allaha vrjedniji je od dunjaluka i svega što je na njemu.
Najuzvišeniji oblik sreće jeste osjećaj Allahove blizine – Njegovo prisustvo kao saputnika na putu i svjetla koje obasjava čovjekov hod. Sve što Allah daje dobro je, i sve od čega udalji – dobro je. Zato ne tuguj i ne dozvoli da te očaj savlada zbog teških životnih iskušenja i izdaja onih koje si smatrao prijateljima, jer Allah šalje nadu upravo u trenucima najvećeg očaja. Uostalom, obilna kiša ne dolazi osim iz najtamnijih oblaka.
Čovjek se ponekad rodi iznova nakon događaja ili prizora za koji nije bio spreman – trenutka koji potrese njegovo biće i iznova presloži njegov unutarnji svijet. U tom času gasi se stara verzija njega a rađa se nova, posve drugačija: smirenija, svjesnija, opreznija ali i snažnija. Tada započinje iznova, ali s većom pažnjom, kao da je njegova duša postala knjiga čije se stranice ispisuju tintom u kojoj više nema mjesta brzopletosti niti naivnosti.
I kako vrijeme bude prolazilo, s punom izvjesnošću ćeš shvatiti da najveće dobro koje čovjek može zadobiti na ovome svijetu nisu ni osvete, ni pobjede nad drugima, nego popravljanje slomljenih srca i lijep ahlak. Zato, ako možeš, prođi kroz ovaj život plemenitim hodom: ne povrijedi nikoga, ne slomi ni jedno srce i ne gasi osmijeh – jer život toga nije vrijedan.
Shvatit ćeš također da je – nakon islama – jedna od najvećih blagodati na ovome svijetu prijateljstvo u ime Allaha. Opisujući veličanstvenu bratsku vezu utemeljenu na vjeri, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Vjernik je vjerniku poput cigle u građevini – jedni druge učvršćuju.” Ako ti Allah podari takvog prijatelja, čuvaj ga kao najdragocjenije blago, onako kako škrtica brižno čuva svoje bogatstvo i pazi na njega. Uz iskrenog prijatelja upotpunjuje se prisnost, odagnavaju se tuge, smiruje se duša i život dobija svoj puni smisao. Jer, rijetki su oni ljudi koji u život unose miris sigurnosti i pažnje, a da zauzvrat ne traže cijenu tog mirisa.
