Abasijski period islamske vladavine odlikuje se po visokom stepenu vjerske tolerancije i suživota, a ostat će zapamćen i kao period dominacije i snažnog utjecaja islamske kulture, do te mjere da je među nemuslimanima, različitih vjerskih ubjeđenja i shvatanja, bio znatan broj onih koji su izuzetno poznavali islam, prakticirali i afirmirali neke njegove obredoslovne segmente kao što je post, a bilo je i hafiza Kur'ana.
Poznati doktor i književnik, sabejske provenijencije, Ebu Ishak Ibrahim ibn Hilal ibn Zehrun (925. – 1056. / 313. – 448. h.g.) jedan je takav primjer. Ovaj ortodoksni i principijelni sabejac, koji je kategorično odbio sve ponude za prihvatanjem islama pa i one koje su došle direktno od prvog čovjeka u državi, vladara Izzu Devleta Bahtijara, imao je jako korektan odnos prema muslimanima, iskazivao je veliko poštovanje i simpatije prema njima i njihovoj vjeri, postio zajedno s njima mjesec ramazana, i govorio drugima o vrijednosti i značaju islamskog posta, i iznad svega toga znao Kur'an napamet, onako kako to samo vrsni hafizi umiju. Kur'an je na njega ostavio poseban trag, često ga je citirao i koristio se njegovim vokabularom i frazeologijom. (Ea'lam, Zerkeli; Šezaratu-zeheb, Ibn Imad el-Hanbeli; Ujunul-enba fi tabekatil-etibbai, Ibn Ebi Usjebia’; Nuru-tarfi ve nuru-z-zarfi, Ebu Ishak el-Kajrevani; Hedijetul-arifin, El-Babani)
