Najmlađa bošnjačka žrtva u ratu 90-ih godina prošlog vijeka u Prozoru je Haris Pilav, koji je imao samo osam mjeseci kada je ubijen na kućnom pragu u naručju majke. O zločinu koji se dogodio 31. jula u Lapsunju Safet Pozder glavni imam Medžlisa IZ Prozor napisao je poemu, odnosno knjigu „Ptica, a bijah Haris – poema o Harisu Pilavu“. Recenzije za ovo djelo je napisao akademik Muhamed Filipović i Edin Memić.
– Znam da će izgledati pomalo neobično, ali poema je doslovno napisana za jednu noć. Znam i tačan datum. Bilo je to 31. jula 2014. godine, baš na godišnjicu ubistva malog Harisa i njegove majke Šemse. Budući da taj datum svake godine u Prozoru posebno obilježavamo, redovno sam iz godine u godinu apelovao na svoje džematlije vične pisanju da ostave neki pisani trag o Harisovom i Šemsinom ubistvu te o živom štitu koji se na isti datum desio na Crnom Vrhu iznad Prozora. Kazao sam to i te 2014. godine, a onda sam navečer, pod još svježim dojmovima, rekao sam sebi da mi nije baš najubjedljivije tražiti od drugih nešto što i sam mogu barem pokušati. Tu noć je nastala poema – rekao je Safet ef. Pozder, glavni imam MIZ Prozor.
Kasnije je dorađivao poemu, ali ono što je napisao tu noć za njega je ubjedljivo najjače i najteže. Godinu dana kasnije na isti datum knjiga je promovirana u Prozoru.
– Slučajno ili ne, poema je čekala tačno godinu dana da ugleda svjetlo dana, te se 31. jula 2015. godine održala njena promocija u Prozoru. Teško da ću nekada doživjeti toliko ljudi i toliko emocije u prepunoj gradskoj dvorani. Dovoljno je reći da je u prvom redu sjedila porodica rahmetli Harisa i Šemse i da su mi se kroz suze zahvalili na knjizi – prisjeća se Pozder.
Autor kaže da je knjiga naišla na očekivano lijep i emotivan prijem, kako u Prozoru, tako i drugdje gdje je promovisana.
– Naišla je na vrlo lijep prijem i kod struke, odnosno ljudi kojima je književnost sastavni dio života. Izdvojio bih dvije osobe koje, nažalost, više nisu među živima. To su rahmetli Isnam Taljić i rahmetli Muhamed Filipović. Isnam je sasvim spontano i slučajno došao u priliku da pročita rukopis i osokolio me da to obavezno objavim, dajući mi potrebne smjernice, budući da je to zapravo prva knjiga koju sam objavio. Akademik Filipović je na prvo čitanje pristao da mi napiše recenziju i na taj način me podrži u ovom projektu. I danas mi stižu reakcije ljudi koji budu u prilici pročitati poemu. Raduje me da je knjiga stigla do gotovo svih dijelova Evrope, pa i u Ameriku i Australiju. Od svega me više raduje da za sva vremena ostaje pisani trag o ovom zločinu – kazao je Pozder.
Prozor je povratnički medžlis koji se izborio sa brojnim izazovima u proteklom periodu kao što su obnova kuća i džamija, borba protiv diskriminacije, nezaposlenost, a evo godine pandemija koronavirusa je znatno poremetila životnu dinamiku.
– Nažalost, i Prozor je, kao i mnoge druge sredine, izložen uobičajenim povratničkim problemima na koje se pridodao i sve izraženiji val iseljavanja i odlijeva, posebno mlađeg stanovništva, tako da se o povratku već godinama i ne govori. Zaposlenje u javnom sektoru je najprimamljivija opcija, ali su, naravno, kapaciteti ograničeni. Alternativa je privatni sektor, pri čemu treba spomenuti otkup šumskog voća te malinarstvo koje je jedno vrijeme bilo u značajnoj ekspanziji. Prozor je sredina koja ima izuzetne potencijale za vodni i planinski turizam, te poljoprivredu i stočarstvo – smatra Pozder.
Pozitivnih dešavanja ima bez obzira na teško stanje. Prozor je prije par mjeseci dobio proizvođača sladoleda iza kojeg stoji investitor iz dijaspore.
– Uvijek ima pojedinaca koji su spremni investirati i svojim idejama i kapitalom pomoći svome narodu. Tako je odnedavno aktivirana kompanija Crystal Ice koja se bavi proizvodnjom sladoleda i leda koja će, ako ništa, donijeti nešto pozitivne energije i dokaza da se i u ovako malim sredinama, uz jasnu viziju i odlučnost mogu pokretati pozitivne priče. Nije nas zaobišla ni aktuelna situacija sa epidemijom virusa COVID-19, što je uveliko usporilo mnoge planove i projekte, ali se najiskrenije nadam da će se sve čim prije stabilizovati – dodaje ef. Pozder.
Ovaj Bajram, kao i ramazan i Ramazanski bajram dolaze u vanrednim okolnostima izazvanih pandemijom korona virusa što predstavlja organizacijski izazov za Islamsku zajednicu i promjenu tradicije obilježavanja ovih blagdana.
– Bio bih najsretniji kad bi nas ova fizička distanca o kojoj stalno pričamo emotivno zbližila. Neugodno je ovo iskušenje, koje nas je u mnogo čemu poremetilo. Ipak, neko je rekao da kad pomisliš da se sve raspada, možda se baš tada sve slaže na svoje mjesto. Shodno tome, držim da nas cijela priča sa koronom mora uozbiljiti, prodrmati i natjerati da se nadnesemo nad sebe i svoj život. Iskreno, mnogi prioriteti su poremećeni, mnoge relacije su klimave i mnogo toga valja resetovati – rekao je Pozder.
Imam Pozder kaže da nije lako ni bajramovati u ovakvim okolnostima, ali ističe da već postoji iskustvo prošlog Bajrama u sličnim okolnostima.
– Važno je da shvatimo da moramo biti ozbiljni i odgovorni, moramo misliti, kako na sebe, tako i na druge. Nije isti osjećaj zbiti safove i napuniti džamije i distancirati se i vapiti za tim da klanjamo van džamija. Nije isto čestitati Bajram stisnute ruke i jakog zagrljaja sa svojim bratom i prolaziti jedan pored drugog klimajući i čestitajući glavom i riječima. Ipak, sad je puno važnije da se distanciramo, pa i da klanjamo pred džamijom, da se ne rukujemo i ne grlimo od bilo čega drugog. Tako ćemo pokazati najveći stupanj brige i iskrene namjere jedni prema drugima. Konačno, i ovo će jednom proći – poručio ef. Pozder.
Ovo je prvo ljeto od rata da bošnjačka dijaspora uglavnom nije prisutna u svom rodnom kraju što se posebno osjeti za vrijeme ramazana i Bajrama, a posljedice su najizraženije u manjim sredinama.
– Bojim se da smo tek u ovim okolnostima postali svjesni važnosti dijaspore. U manjoj sredini se sve puno bolje primijeti i osjeti. Naša dijaspora godinama je pokretačka snaga mnogih projekata. Trajalo bi predugo kada bih nabrojio samo projekte Medžlisa islamske zajednice Prozor koji su realizovani prvenstveno na krilima dijaspore. Tu su i brojne pojedinačne akcije, pomaganje bolesnima, stipendiranje studenata, pomaganje socijalno ugroženih, i slično. Naravno, dolaskom dijaspore i grad živne. Ove godine je to puno drugačije, premda su, uprkos svim procedurama i preprekama, neki ipak došli, čak i iz Amerike. To su ljudi koji žive za svoju rodnu grudu i jedva čekaju da se pokrene nešto pozitivno, pri čemu njihova podrška neće izostati. Imao sam priliku prije nekoliko godina proputovati skoro cijelom Evropom i posjetiti naše ljude iz Prozora. Čak i na hutbama koje sam držao po Kopenhagenu, Beču, Lincu i drugim gradovima su tražili da im pričam samo o Bosni. Isto sam doživio i u Americi – ispričao je Pozder.
Efendija Pozder ističe da dijaspora trenutno fizički nije prisutna, te ukazuje na mogućnosti da se druga vrsta kontakta virtuelnim putem ne izgubi.
– To tek ne bi bilo dobro i na tome svi moramo puno više poraditi – mišljenja je Pozder.
(Anadolija)
