Gledali su Bošnjaci sa nadom i ushićenjem u nebo kako lete avioni i jula 1995. godine vjerujući lažnim obećanjima o pomoći stanovnicima “sigurne zone” UN Srebrenica, dok su pobunjeni bosanski Srbi sa svojom vojskom i policijom, uz pomoć Srbije, provodili genocid nad bespomoćnim stonovnicima “sigurne zone” UN Srebrenica.
Stara narodna kaže: “Tuđa ruka svrab ne češe.” Ako mi sami nismo spremni za vrijeme koje dolazi nećemo imati velike koristi od onih koji nam pomoć obećavaju, a u Dejtonu su legalizirali sve što je osvojeno progonom, ubistvima i genocidom nad Bošnjacima.
Ti isti i danas tolerišu diskriminaciju žrtava progona i genocida od strane vlasti ovog entiteta koje veličaju ratne zločince, negiraju genocid, javno zagovaraju podjelu Bosne i Hercegovine, sve sa mehanizmima koje su im oni dali na raspolaganje u Dejtonu, da su samo oni vlasnici ovog entiteta i da ga mogu smatrati ratnim plijenom.
Sve dok je to tako nerealna su nadanja i zagledanost u nebo tragajući za avionima uz očekivanja da će neko sutra uraditi posao za nas, a to sutra će neminovno doći.
Naš narod kaže:”Uzdaj se u se i u svoje kljuse, kakvo god da je.”
