Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Učenik je na poleđinu košulje svog druga zalijepio komad papira na kojem je pisalo: ”Ja sam glup”, i tražio je od ostalih učenika da mu to ne govore. Učenici su se tome grohotom smijali. Ubrzo nakon toga počeo je čas matematike. Profesor je napisao teško pitanje i niko se nije javio da odgovori osim učenika koji je imao zalijepljen papir na košulji. Čuo je smijeh učenika, ali nije znao zašto se smiju.
Počeo je da rješava zadatak, a onda je profesor primjetio papir na njegovim leđima na kome je pisalo “Ja sam glup”. Nakon što je učenik uspješno riješio zadatak, profesor je zamolio ostale učenike da mu aplaudiraju, a zatim se okrenuo učenicima i rekao: ”Prije nego što kaznim počinioca, reći ću vam dvije stvari.
Prvo, tokom vašeg života ljudi će vam lijepiti papire na košulje sa raznim porukama ispisanim na njima, a čija je svrha da vas povuku nazad kad god pokušate da napredujete.
Da je vaš drug znao za papir na leđima, ne bi se javio da odgovori na postavljeno pitanje. Dakle, sve što treba da uradite je da takve pokušaje ignorišete i da se javite za odgovor kad god vam život to dozvoli.
Drugo, očito je da ovaj učenik nema dobrog prijatelja među vama koji bi mu rekao za papir sa uvredljivom porukom i skinuo ga sa majice.
Stoga, nije važno da imate mnogo prijatelja, bitno je da posjedujete samopouzdanje i da imate povjerenja u sebe. Jer, samopouzdanjem možete od vrapca načiniti jastreba i od ruže baštu, a san pretvoriti u stvarnost.”
