Saudijska Arabija vodi mrtvu trku s vremenom u provođenju korjenitih ekonomskih reformi koje bi trebale smanjiti zavisnost njene ekonomije od nafte čije promjenjive cijene su uzrokovale socijalnu nestabilnost. Taj teški zadatak pao je na mladog princa prestolonasljednika Muhammeda ibn Selmana koji, čini se, drži konce moći u Kraljevini u svojim rukama. Mnogo je razloga zbog kojih je teško povjerovati da će uspjeti u tome. No, za sada cijena barela sirove nafte od 75 dolara, što je malo više od cijene koju je objavio MMF, donosi saudijskoj vladi dodatni priliv novca u budžet produžavajući, a time i dodatno vrijeme za provođenje opsežnih ekonomskih reformi.
Teško je reći do kada će to trajati. OPEC-ovo smanjenje proizvodnje, saudijsko-ruski sporazum o smanjenju proizvodnje nafte, smanjenje američkih naftnih rezervi dovele su do povećanja cijene nafte, uprkos povećanju američkog eksploatiranja uljnog (naftnog) škriljevca.
Trenutna cijena od 75 dolara po barelu nafte ublažava direktne saudijske finansijske probleme, ali saudijska vlada je svjesna da će se cijena smanjivati kako se bude povećavala američka proizvodnja, stoga moraju hitno djelovati kako bi se što više okoristili trenutnim povećanjem cijene.
Ako se na tržištu pojave povećane količine uljnog škriljevca gotovo je sigurno da će doći do pada cijene nafte što će biti novi udar na budžet Saudijske Arabije, stoga nije čudo što Kraljevina očajnički nastoji što prije osigurati značajne nenaftne prihode. Određeni uspjeh na tom polju su već postigli, pa su nenaftni prihodi budžeta u 2017. godini iznosili 37% ukupnih prihoda, za razliko od svega 8% 2012. godine, što je godišnji porast od 20%. Međutim zbog pada cijena nafte budžetski prihodi su generalno smanjeni za 45%.
Tri su načina da Saudijska Arabija riješi problem deficita budžeta: korištenje rezervi, rekviriranje imovine najbogatijih saudijskih biznismena i strana ulaganja. Očekivani deficit u 2018. godini je 7% GDP-a, dok su rezerve Kraljevine u februaru iznosile 487 milijardi dolara što je smanjenje za 5% u odnosu na isti period prošle godine. Ukoliko se taj trend nastavi u narednih deset godina saudijske državne rezerve će se drastično smanjiti, a ako se još smanje prihodi od nafte, povećat će se deficit. Stoga, nije čudno da se Saudijska Arabija odlučuje za strana ulaganja.
Iako rejting A1 koji je Saudijskoj Arabiji dala agencija Moody's, ulijeva neko povjerenje stranim ulagačima, rat u Jemenu i natjecanje sa Iranom čiji porast utjecaja u regiji postaje sve evidentniji, pozivaju ulagače na oprez. Nema sumnje da svaki novi sukob na Bliskom istoku, poput eventualnog sukoba između Irana i Izraela, prijeti da Saudijska Arabija postane neprivlačna stranim ulagačima i Saudijskoj Arabiji će biti vrlo teško da privuče strani kapital u takvim okolnostima.
Sve ovo što je rečeno ne znači da je Saudijska Arabija pred kolapsom. No, Saudijska Arabija u relativno kratkom roku mora napraviti korjenite reforme, dok se istovremeno suočava sa sigurnosnim prijetnjama. Kraljevina zato mora djelovati veoma brzo, jer će svaka unutrašnja krizu onemogućiti vladu da se efikasno suoči sa vanjskim prijetnjama. I, nije teško povjerovati u glasine da je prošle sedmice u vladarskim dvorima u Rijadu pokušan državni udar.
