Piše: Halid Revša
Vasijetom, dakle, upotpunjavamo Allahov nasihat, nasihat Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nasihat muslimana, kao i njihovu međusobnu preporuku istine. Uzvišeni kaže: “Tako mi vremena, čovjek je, doista, na gubitku, samo nisu oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.” Isto tako, u Muslimovom Sahihu kao i u drugim hadiskim djelima, navodi se hadis Temima ed-Darija u kojem se kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Din (vjera) je nasihat (dobronamjeran savjet i lijep odnos).” Prisutni su rekli: “Kome, o Allahov Poslaniče?” On im je odgovorio: “Allahu, Njegovom Poslaniku, predvodnicima muslimana i svim muslimanima općenito.” Zbog ovih riječi mnogi prethodnici, neka je Allah s njima zadovoljan, sebi su uzeli za obavezu da se međusobno savjetuju, povinujući se riječima Uzvišenog Allaha: “Vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima, naređuju dobro, a od zla odvraćaju…”
U ovom prilogu nastojat ćemo da čitateljima predočimo neke lijepe i poučne savjete i oporuke naših dobrih prethodnika kako bismo ih oponašali i slijedili, pa i osjetili plodove toga.
Allahova i Poslanikova opruka – najkorisnija oporuka
Velikan islama Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, rekao je: “Što se tiče vasijeta, ne znam za bolji i korisniji vasijet od Allahovog i vasijeta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za sve one koji ga shvate i slijede. Uzvišeni kaže: »Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, oporučili da se Allaha bojite.«
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vasijetio je Muaza, kada ga je poslao u Jemen, i kazao mu: »O Muaze, boj se Allaha ma gdje bio. Nakon lošeg uradi dobro djelo, obrisat će ga, a prema ljudima se lijepo ophodi.« Muaz, r.a., bio je kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, na posebnome mjestu. Jednom prilikom mu je kazao: »O Muaze, tako mi Allaha, ja te volim.« Nekada ga je znao staviti iza sebe da s njim jaše. Ibn Mes'ud, r.a., imao je običaj reći: »Muaz je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik i nije druge smatrao Allahu ravnim«, poredeći ga s Ibrahimom, alejhis-selam. Opruka bogobojaznosti je, dakle, najkorisniji i najpotpuniji vasijet jer u sebi sadrži srž vjere, a bogobojaznost je i od osnova za pobožnost jer je Allah u Svojoj Knjizi time pohvalno opisao Svoje robove – vjernike.” (“El-Vasijjetu-s-sugra”)
Ebu Bekrova, r.a., oporuka
Jednom prilikom, kada se obraćao ljudima, Ebu Bekr es-Siddik, Allah s njime bio zadovoljan, kazao je: “Allah, zasigurno, neće primiti nijedno djelo kojim se ne želi Njegovo lice. Zato svojim djelima težite Allahu. Znajte da je vaša prava pokornost Allahu samo ono u čemu ste bili iskreni prema Njemu, da je to vaš udio kojim uspjeh postižete, da je to danak koji ste isplatili i izvršili, predujam koji ste dali u danima prolaznosti za dane koji dolaze i koji su trajni, za trenutke u kojima ćete biti u bijedi i oskudici. Promislite, o Allahovi robovi, o onima između vas koji umriješe! Razmislite o onima koji su bili prije vas, gdje su jučer bili?! A gdje su oni sada?! Gdje su moćnici i silnici, oni koji su spominjani po nasrtljivosti, dominantnosti i nadmoći u prevrtljivim vremenima? Sâmo vrijeme ih je ponizilo. Njihova tijela odavno su istruhla. Iza njih ostaju samo loša sjećanja i ružan govor o njima. Zasigurno je da loše i ružno pripada onima koji su loši, i lošima ne pripada ništa drugo osim onoga što je loše…” (El-Bidaje ve-n-nihaje)
Kazao je i ovo: “Zar ne znate da vi omrknete i osvanjujete radi poznatog cilja. Stoga, onaj ko bude mogao da okonča svoj život u nekom Allahu dragom poslu, neka to i učini. Ali, to nećete uspjeti izuzev voljom Uzvišenoga Allaha. Neki narodi su okončali u onome što nije dobro za njih, a vama je Allah zabranio da budete poput njih. »Nemojte biti kao oni koji su Allaha zaboravili, pa je On učinio da i sami sebe zaborave.« (Sura El-Hašr, 19.)
Rekao je i ovo: “Nema nikakvog dobra u riječima kojima se ne želi Allahovo lice, niti ima dobra u imetku koji se ne koristi na Allahovom putu, niti ima dobra u onome koga je njegova umišljenost neznalcem učinila, niti u onome koji se na Allahovom putu boji nečijeg grđenja i prijekora.” (Ibn Kesir ga spominje u svome Tefsiru i kaže da mu je lanac prenosilaca dobar, a da su svi prenosioci pouzdani – sikat)
Siddik, r.a., savjetuje i ukazuje na potrebu da se u duše usađuje iskrenost, na čiste međuljudske odnose, da ispravno usmjeravamo naše želje i žudnje jer, prema njegovim riječima, ne bi smjelo biti želje i žudnje osim za Allahovim licem, neka je slavljen On. To je tako jer su ovi dani puka prolaznost, a svaki onaj ko o tome bolje razmisli, shvatit će pravu bit toga. Zato, nikako ne dopusti da tvoje okončanje na ovome svijetu bude protiv tebe, nastoj da sve tvoje stremnje budu za Dan kada ćeš susresti svoga Gospodara.
Omerova, r.a., oporuka
Jednoga dana Omer bin el-Hattab rekao je: “O ljudi, bojte se Allaha u javnosti i tajnosti, naređujte dobro, a od onoga što je loše odvraćajte, i ne budite poput onih koji su na lađi putovali, kada je jedan od njih htio zapaliti dio lađe, pa su ga ostali putnici spriječili u njegovoj nakani. On im je kazao: »Ovo je moj dio lađe, ja njime raspolažem i imam pravo da s njime činim što god hoću.« Spriječili su ga, te su spašeni i on i oni, a da su ga pustili da radi šta hoće, svi bi stradali. Ovo vam navodim kao primjer, Allah se smilovao i meni i vama.” (Ibn Abdu-Rabbih ga spominje u djelu El-Akdu-l-ferid, 2/362.)
El-Faruk nam ovdje savjetuje da budemo pronicljivi i da izgrađujemo našu ličnost, a da ne smijemo biti dvolični kao munafik (licemjer). Mu’min (vjernik) isto postupa u tajnosti kao i u javnosti. Čak štaviše, njegova tajnost bolja je od onoga što javno čini. El-Faruk, također, pojašnjava da briga o drugima, njihovo usmjeravanje, pozivanje na dobro i poučavanje onome što je korisno, spadaju među prve obaveze svakoga muslimana. Zato nikako ne dopusti da lađu zapale oni koji s tobom putuju na njoj, a da ih ti u tome ne spriječiš. Jer, ako je zapale, potonut će sa svime što je na njoj. Uzvišeni Allah kaže: “I bojte se fitne (smutnje) koja neće zadesiti samo one među vama koji su se ogriješili.”
Alijina, r.a., oporuka
Nakon što je Ibn Muldžim udario Aliju, r.a., Alija je ušao u svoju kuću i osjetio je neku slabost i nesvjesticu, a kada ga to prođe, on pozva Hasana i Husejna, r.a., pa im kaza: “Savjetujem vam da budete bogobojazni, da težite ahiretu, a da se dunjaluku ne prepuštate. Ni za čim na dunjaluku ne žalite, zasigurno ćete ga napustiti. Činite samo ono što je dobro, zalimu (onaj ko nepravdu čini) budite protivnici, a onome kome je nepravda nanesena pomozite.” Zatim je pozvao i svoga sina Muhammeda, pa je i njemu rekao: “Zar nisi čuo ono čime sam savjetovao tvoja dva brata?” “Naravno, jesam”, odgovori mu on. A Alija mu reče: “I tebi to isto savjetujem”, te dodade: “O, sinovi moji, savjetujem vam da se Allaha bojite i u javnosti i kada ste sami, da istinu govorite i kada ste nečim zadovoljni i kada vas srdžba obuzme, da budete umjereni kada ste u izobilju i oskudici, da budete pravedni i prema prijatelju i prema neprijatelju, da radite i ulažete svoj trud i kada osjećate raspoloženost i revnost, ali i malaksalost, slabost i iznemoglost, Allahom budite zadovoljni i kada vas zlo i nedaća zadesi, a i kada ste u blagostanju. O sinovi moji, znajte da zlo nakon kojeg Džennet dolazi nije nikakvo zlo, niti je užitak koji vodi ka Vatri pravi užitak. Svako zadovoljstvo mimo Dženneta je ništavno, a svaki belaj naspram Vatre ne znači ništa. O sinovi moji, ko shvati svoje slabosti, ne bavi se nedostacima drugih, a onaj ko je zadovoljan s onim što mu je Allah dao, taj ne žali za onim što mu nije bilo dostupno, ko izvuče sablju nasilja, biva pogubljen njome, ko bude svome bratu jamu kopao (spletku kovao), sam će u nju pasti, ko obeščasti svoga brata, i njegov porod (djeca) će biti osramoćen, ko zanemari svoje greške – bavi se i preuveličava tuđe, ko se divi svom mišljenju – zaluta, ko se ograniči na svoju pamet i mišljenje – često griješi, ko se uzdiže i oholi nad ostalima – biva ponižen, ko je često s onima koji su prezreni, i sam postane bijednikom, ko ide na loša i sumnjiva mjesta – postane sumnjičav kod drugih, ko se s učenjacima druži, biva dostojanstven, ko se mnogo šali, bude potcijenjen zbog toga, ko se nečim često koristi, postane poznat po tome, ko mnogo govori, mnogo griješi, a njegov stid se umanji, a ko gubi stid, i njegova pobožnost manjka, a kod koga pobožnost slabi, njegovo srce se umrtvljuje, a čije srce bude mrtvo, ući će u Vatru. O sinovi moji, odgoj je odlika velikih ljudi, a lijepo ponašanje je najbolji pratilac. O sinovi, sigurnost ima deset dijelova, devet od njih je u sustezanju od govora, osim kod spominjanja i veličanja Allaha (zikra), a deseti je u izbjegavanju sijela neznalica. O sinovi moji, nema veće časti od islama, niti ima cjenjenije plemenitosti od bogobojaznosti, niti uspješnijeg zagovornika i posrednika od tevbe (pokajanja), niti ljepšeg odijela da se ogrneš od praštanja. O sinovi moji, zalaganje je, uistinu, ključ zamora, ali i najsigurnije sredstvo za tvoj udio (da do njega dođeš). (El-Mustatref)
(Izvor: www.almoslim.net)
Prijevod: Nezir ef. Jašarević
