Piše: dr. Mustafa Mahmud / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Tajna brige, nemira, straha i anksioznosti je u tome što živimo bez vjere, bez istinskog ubjeđenja, u tome što je naša religioznost svedena na puku formu. To su riječi koje se izgovaraju jezicima u određenim prilikama i molitve obavljene rutinski, mehanički i po običaju.
Briga, nesigurnost ili anksioznost je prava duhovna bolest, a njezin uzrok je nedostatak smisla života.
Naš naučni i materijalni napredak nije pratio duhovni napredak.
Mi smo pravi divovi u pogledu alata i mašina koje smo izumili, kao i auta, aviona, projektila i satelita koje smo napravili, ali smo i dalje pravi patuljci u našoj mudrosti i duhovnosti.
Posjedujemo materiju, ali nemamo slobodu.
Imamo mišiće, ali nemamo morala.
Imamo nauku, ali nemamo ljubav.
Naša civilizacija ima ozbiljan nedostatak i poremećaj u žlijezdama, u hormonima, u moralu i duhovnosti, a riječ ”duhovnost” uvijek ostaje nerazumljiva za anksiozne i brigom ispunjene osobe.
Savremeni čovjek pati i muči se, ali on pokušava da ukloni obične razloge za koje misli da su uzroci njegove bijede, ankisoznosti i depresije.
Anksioznost je globalna pošast izazvana nedostatkom morala. Naučni i materijalni napredak nije našao pokriće za duhovni napredak, pa se čovjek pretvorio u bezdušno stvorenje i njegova ličnost se deformisala.
Pojas za spašavanje je pojava duhovne stvarnosti koja ispunjava potrebe našeg superiornog naučnog uma i daje našim razvojnim moćima i sposobnostima dovoljno razumijevanja i razboritosti.
Traganje za vjerom, to je pravo rješenje!
Ako si zabrinut, ako si pritisnut bolesnim strahom od iracionalno lošeg osjećaja, pronađi svoju vjeru, a kad pronađeš istinsku vjeru, kad pronađeš Pravi put, pronaći ćeš sebe.