Piše: Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Islam je izložen smrtonosnim opasnostima: džamija AlAksa nalazi se u kandžama cionista, a krstaški pohodi nastoje učiniti islam drugorazrednom vjerom u Africi i Aziji. Sada mu se smanjuju teritorije i broj pripadnika, a protivnici su već odmakli prema svom cilju. Muslimani su uspavani, iako je u pitanju naše biti ili ne biti.
Nacionalizam se u cionističkom entitetu pomiješao s vjerom, kao i u nekim državama koje ga podupiru; nasuprot tome, u islamskom svijetu se na državnom i narodnom nivou ulažu napori da se nacionalizam odvoji od vjere i da se odanost islamu veže za razne zablude pod paravanom sekularizma, demokratije i sličnih pojmova.
Grupe koje djeluju na polju da've i dalje su uronjene u sitne razlike i teološke rasprave, zaboravivši da je savez skovan protiv svih njih s ciljem da se islam izbriše kao vjera i šerijat, da mu se uništi stara i nova historija; nijedna riječ ne smije odvući pažnju od ove sudbonosne bitke.
Zaostajanje islamskog svijeta u industriji i civilizacijskom razvoju očito je, a beznađe pred posljedicama vodi u propast. Potrebno je usmjeriti nove generacije na preporod koji brzo premošćuje zaostajanje, jer je u protivnom propast neizbježna.
Islam je vjera čvrstih uvjerenja, uzvišenog morala te plemenitih i utvrđenih običaja. Međutim, mnogi faktori doprinijeli su slabljenju islamskog vjerovanja te razaranju moralnih vrijednosti i tradicionalnih normi ponašanja. Zbog toga je islamski ummet postao poprište brojnih devijacija i moralne propasti te je nazadovao na mnogim poljima. Zato je neophodno da se napori muslimana najprije usmjere na unutrašnje popravljanje i duhovnu obnovu zajednice, prije nego što se upuste u sukob s vladajućim sistemima ili potaknu društvene nemire (fitne) čija bi šteta bila veća od koristi.
Iako muslimani posjeduju bogatstva kakva malo koji narod ima, njihovo siromaštvo i bijeda su očigledni; društvene razlike su duboke, a podjele među muslimanskim narodima sve su izraženije. Islam je ponudio rješenja za sve te probleme – i u pogledu proizvodnje i u pogledu pravedne raspodjele – ali su muslimani zanemarili ta uputstva i ostali ravnodušni.
Mogu reći da je zaokupljenost muslimana sporednim pitanjima – bilo pravnim raspravama među mezhebima, bilo slijepom pristrasnošću njihovih sljedbenika, bilo težnjom za vlašću – izdaja s opasnim posljedicama u ovim teškim vremenima.
Danas je najveća obaveza okupiti čitav ummet da se zajednički suoči sa svojom budućnošću i oblikovati snažno javno mnijenje koje će probuditi svijest i volju za ovih sedam istina, oko kojih se muslimanske mase trebaju okupiti i ujediniti.
Neprijatelji islama opkolili su ga poput narukvice koja steže zglob; samo Allah zna kakvo se zlo i mržnja kriju u njihovim srcima, ma koliko njihove riječi zvučale slatko i prijatno.
Među muslimanima više nema mjesta za raspojasanost niti za oklijevanje; ovo je trenutak da se vrate oni koji su zastranili, da se probude uspavani i da oni koji zanemaruju Allahovu vjeru spoznaju njenu veličinu.
Ako je današnja bitka – bitka za islam, nijedan glas ne smije nadjačati njen, niti se smije uložiti trud koji ne vodi direktno ka njenoj pobjedi. A Allah je, zaista, Onaj Koji daruje uspjeh.
