Autor: Hafiz Semir Imamović
Šejtan sa čovjekom ima sedam različitih situacija, i svaka je suptilnija od one prethodne: prvo ga poziva u nevjerstvo, da Allah sačuva, i ako mu se on odazove, šejtan je ostvario svoj cilj i privolio ga je na stranu svoje nesretne skupine.
Ako mu se ne odazove, pozove ga u novotariju. Ako se spasi od novotarije, čvrstim držanjem i slijeđenjem Kurʼana i sunneta, poziva ga u velike grijehe, uljepšava mu ih, i nagovara ga da odgađa pokajanje i ustrajava u velikim grijesima sve dok oni ne ovladaju njime i ne upropaste ga.
Ako se ne odazove njegovom pozivu na činjenje velikih grijeha, pokušat će ga navesti na male grijehe, ublažiti ih u njegovom očima, tako da ih počne činiti učestalo i ustrajavati u njima, a ustrajavanjem u njima oni dobivaju na težini i vode ga propasti.
Ako ni to ne uspije, nagovara ga da se prepusti dozvoljenim stvarima (mubahat) na uštrb dobrovoljnih ibadeta, koji mu mogu donijeti veliku nagradu kod Allaha, dželle šanuhu.
Ako ga ne posluša, poziva ga da se bavi manje vrijednim a zapostavi vrjednija djela, kako bi umanjio njegovu nagradu na ahiretu, jer se dobra djela razlikuju u vrijednosti i nagradi.
Ako mu ne pođe za rukom ništa od spomenutog, pozove svoju vojsku i sljedbenike da uznemiravaju vjernika i čine mu zlo na različite načine. Jedini spas od šejtana je ustrajnost u traženju zaštite od Allaha, spominjanju Allaha i obavljanju propisanih namaza u džematu. „A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve.“ (Fussilet, 36)
