Piše: Abdusameda Nasuf Bušatlić
Prije nego što je Uzvišeni Allah odredio smrt Sulejmanu, alejhi selam, džini su tvrdili da poznaju nevidljive svjetove (gajb). I mnogi ljudi su bili zavedeni i prevareni od njih i mislili su da džini zaista znaju nevidljivo. A kada je Allah, dželle šanuhu, odredio smrt Sulejmanu, alejhi selam, on je umro na svom prijestolju, a da to džini nisu primijetili, i oni su nastavili izvršavati svoje poslove u strahu od Sulejmana, alejhi selam.
A na njegovu smrt ukazao im je, niko drugi, do obični crv koji je rastočio Sulejmanov štap. Tako je smrt Sulejmana, alejhi selam, bila znak kojim je Allah razotkrio laži džina, kao što je smrt Jahje Sinvara bila znak kojim je Allah razotkrio spletka i laži cinosita i njihovih saveznika među muslimanskim vladarima i ulemom, koji danima ubjeđuju muslimane da je Izrael svemoćan i da cionisti znaju nevidljive svjetove i da im ništa nije skriveno.
Allah je dao da junak naše priče postane šehid dok je sjedio na stolici nakon što je bacio svoj štap na neprijateljski dron. Njegova šehidska smrt bila je jasan ajet i znak ummetu. On je taj koji je otvorio vrata džihada pred licem ummeta, nakon što su dugo vremena bila zatvorena. On je razotkrio pokvarene arapsko-muslimanske režime i razotkrio licemjerne učenjake i daije.
Uistinu, najveći pisci i filmski režiseri nisu u stanju smisliti završetak priče ili romana koji odgovara veličini i utjecaju završetka priče o šehidu Jahji Ebu Ibrahimu Hassanu Sinvaru.
Da, pred nama je scena čudnija od fantazije. Naime, cionistički dron pokušavao je da se probije u porušenu kuću u kojoj je na stolici sjedio maskirani muškarac dok mu je ruka obilno krvarila. On se okrenuo u pravcu odakle je dolazio cinostički dron, pogledao ga krajičkom oka, a zatim je uzeo štap i bacio ga u pravcu drona.
U tom trenutku strah od smrti premašio bi želju za životom kod bilo kojeg čovjeka, ali on nije bio obični čovjek. Nije klonuo duhom i nije se srušio zbog rana ili onoga što ga je čekalo. Jer, on je želio da prenese uzvišenu poruku i da bude živi primjer herojstva i onoga što ono znači. Kakva veličanstvena scena, kakav sjajan kraj! Kao da je smišljen u glavi najmaštovijeg reditelja, ali nije bilo tako, i nije bilo nikakve prethodne pripreme, već je to bio završni čin čovjeka čije su životne priče van domašaja ljudske mašte.
Jahja Sinvar je poginuo kao šehid pokazavši cijelom ummetu da je ogromna razlika između vjerovanja (akidet) koje se ne savija kako vjetar puše i ne poginje pred bjelosvjetskim tagutima, i vjerovanja kojem je dolar kum.
Jahja Sinvar je otišao tijelom, ali je ostao njegov duh i priča iz koje crpimo najuzvišenija značenja na putu slobode.
