Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Imam El-Buhari u svom Sahihu navodi predaju od Ibrahima ibn Abdur-Rahmana ibn Avfa, koji je rekao: ”Jedne prilike je donesena hrana pred Abdur-Rahmana ibn Avfa, radijallahu anhu, a on je postio. Abdur-Rahman je pogledao u hranu (koju su mu donijeli za iftar), i rekao: ”Mus'ab ibn Umejr je ubijen, a on je bio bolji od mene. Kada smo ga htjeli umotati u ćefine nismo imali ništa osim jednog komada platna. Ako bi mu prekrili glavu, noge bi mu bile otkrivene, a ako bi mu prekrili noge, glava bi mu bila otkrivena. Hamza ibn Abdul-Mutallib je ubijen, a on je bio bolji od mene. Nakon toga, nama se otvorio dunjaluk i Allah nam je podario sve ove blagodati koje sada imamo. Bojim se da nam naša nagrada ne bude ubrzana (tj., data na ovom svijetu, a
Allah zna šta nas čeka na Ahiretu), zatim je odbio da jede ponuđenu hranu.”
Časni ashab, Abdur-Rahman ibn Avf, radijallahu anhu, nije zaboravio svoju braću šehide sa Uhuda, i odbio je da jede hranu iako je postio, bojeći se da mu ne bude uskraćena ahiretska nagrada za kojom je žudio, iako je bio jedan od desetorice ashaba kojima je obećan Džennet dok su još hodali po prašnjavom dunjaluku.
Stoga, neka nam ovaj primjer bude podsticaj da nikada ne zaboravimo šehide Bosne, najbolje sinove naše zemlje, koji su dali svoje živote za odbranu naše domovine, naše vjere i naše slobode, ali i podsticaj da nikada ne smijemo zaboraviti šehide Gaze, jer šehidi ne umiru svojom smrću, već našim zaboravom.
Ako ih zaboravimo, to znači da smo zadovoljni da budu ubijeni dva puta, prvi put rukom mrskog neprijatelja, a drugi put našim zaboravom. Bojat je se da će onaj ko zaboravi ubijene muslimane Gaze, brzo zaboraviti i ubice i zločince. A onaj ko zaboravi ubice i zločince, osuđen je također na smrt od njihove ruke, kao i oni koje prekriva prašina našeg zaborava.
Naše misli moraju uvijek biti sa muslimanima Gaze, i ni jednog trenutka ne smijemo smetnuti s uma i zaboraviti na cionističku agresiju i genocid koji čine nad muslimanima Gaze.
Sjećajmo se mudžahida Gaze, onih koji se odgajaju u halkama Kur'ana dok mi vrijeme trošimo u jalovim raspravama i međusobnim svađama.
Sjećajmo se šehida Gaze, neustrašivih lavova koji su danima i godinama kopali tunele dok smo mi vrijeme provodili u igri i zabavi.
Nikada ne zaboravimo silovane i ubijene muslimanke Gaze, i hiljade djece koja su zatrpana u ruševinama Gaze koja je pretvorena u masovnu grobnicu.
Neka su nam uvijek na umu mudžahidi i šehidi Gaze, oni koji su, u gotovo nemogućim uslovima, vlastitim rukama pravili oružje, dok bogate arapsko-muslimanske zemlje i njihovi režimi uvoze i kupuju zastarjelo naoružanje od najvećih neprijatelja islama i muslimana.
Ne zaboravimo one koji su lili krv i suze, i koji su žrtvovali svoje živote za život , slobodu i čast islama i muslimana. One čiji glas iz masovne grobnice koja se zove Gaza, doziva uspavani islamski ummet, i poručuje: ”O muslimani, zar ste zaboravili da je odricanje i žrtvovanje na Allahovom putu moto svakog iskrenog muslimana, i da iskreni musliman ne smije biti zadovoljan životom u poniženju i potlačenosti?! Onaj ko to zaboravi, dani koji dolaze će ga natjerati da se sjeti, ali tada mu neće ostati mnogo vremena, umrijet će s bolom u srcu, jer je zaboravio.”
