Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U knjizi Sjećanja, šejh Ali el-Tantavi, zabilježio je i ovu anegdotu iz svog života: ”Običaj je bio da predsjednici Sirije u Damasku pozivaju šerijatske sudije i islamske učenjake na iftar u toku ramazana. Ja sam se odazvao samo na dva takva poziva, na poziv predsjednika Hašim-bega el-Atasija i Šukri-bega el-Kuvvetlija – obojica su u dva navrata bili predsjednici Sirije. Tako nas je jedan od njih okupio na iftaru, na kojem su, osim šerijatskih sudija i islamskih učenjaka, bili i kršćanski svećenici.
U toku iftara razgovarali smo o stvarima o kojima se inače razgovara na takvim skupovima, tj. doticali smo se određenih pitanja i problema u društvu, ali se nismo upuštali u dublje rasprave o tim problemima. A onda nas je iznenadio jedan kršćanski svećenik koji je okrivio muslimane, prije svega ulemu, da ih nazivamo nevjernicima (kafirima). Prisutni su bili vidno uznemireni i zatečeni, pa je u tom trenutku nastao potpuni tajac.
Rekao sam predsjedniku: ”Hoćete li mi dozvoliti da mu odgovorim?”, i dozvolio mi je.
Zatim sam upitao svećenika: ”Jesi li ti vjernik (mu'min) u svoju religiju?”
”Da”, odgovorio je.
Rekao sam: ”A ko su oni koje zovete vjernicima? Nisu li to oni koji vjeruju u ono u šta i ti vjeruješ?”
”Da”, odgovori je.
Upitao sam: ”A kako zovete nekoga ko ne vjeruje u ono u šta vi vjerujete? Zar ga ne zovete nevjernikom (kafir)?”
Svećenik je zašutio.
Zatim sam mu rekao: ”Dakle, nevjernik je kod vas onaj koji odbije povjerovati u ono što vi smatrate temeljima vaše religije i osnovama vjerovanja, pa tako isto je i kod nas. Ljudi su kod nas između vjernika (muslimana) koji, kao i mi, vjeruje u Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstvo i u Kur'an kao posljednju Allahovu objavu, i onoga koji u to ne vjeruje, pa ga zbog toga zovemo nevjernikom (kafirom). I ja sada tebe pitam: ‘Jesi li ti musliman?”’
Svećenik se nasmijao i rekao: ”Nisam, naravno.”
Onda sam ga upitao: ”Jesam li ja po mjerilima tvoje vjere i onoga u šta vjeruju kršćani, nevjernik?”
Svećenik je šutio, a šutili su i ostali.
Rekao sam: ”Ako ne želiš odgovoriti, ja ću ti odgovoriti. Ja sam po tvom mišljenju nevjernik, jer ne vjerujem da je Isa, alejhi selam, Božiji sin, niti vjerujem u trojstvo, niti da je troje: Otac, sin i duh sveti, jedno, niti vjerujem u dogmu o Isaovom raspeću radi iskupljenja ljudskih grijeha, a sve su to temelji kršćanskog vjerovanja. S druge pak strane, ti si za mene nevjernik, jer vjeruješ u sve te dogme, pa zašto meni uskraćuješ ono što smatraš svojim pravom?
Naša vjera je vidljiva i javna, u njoj nema skrivenih stvari, niti bilo kakvih tajni, a Kur'an se danas uči i sluša na svim radio stanicama u svijetu. Čak sam jedanput slušao Kur'an na Radio Izraelu, dok je učač učio ajete iz sure El-Ma'ida: ”Nevjernici su oni koji govore: ‘Bog je – Mesih, sin Merjemin!’ Reci: ‘Ko može spriječiti Allaha da, ako hoće, uništi Mesiha, sina Mejremina, i majku njegovu, i sve one koji su na Zemlji? Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih; On stvara što hoće, i Allah sve može.”’ (El-Ma'ida, 17.)
Zatim: ”Nevjernici su oni koji govore: ‘Allah je jedan od trojice!’ A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane.” (El-Ma'ida, 73.)
Dakle, ti pojmovi su relativni, ono što vi nazivate nevjerstvom ja zovem vjerom, a ono što ja zovem nevjerstvom (kufr) vi zovete vjerom, a Allah će nam presuditi na Sudnjem danu i vidjet će se ko je bio u pravu.” I svi su šutili.
