Nisam postač pa me uvijek, tokom Ramazana, bude sram za sinijom ili trpezom za koju me pozovu prijatelji-postači. Jedem kao da kradem to što jedem. Ružan osjećaj. Ali taj osjećaj iz mene iščili u bajramske dane. Nešto od čistote, radosti i ljepote sa lica iskrenih vjernika pređe i u moje srce, kao da i moju dušu obasja svjetlo što sija sa njihovih lica !
Evo se spremam da sudjelujem u bajramskom programu TV Hayat, pa će me umor svaliti da prilegnem barem jedan sahatak, zatim ću sa svojom dragom gospođom Hanumom na jedan važan bajramski prijem, potom u Kuću sevdaha, na druženje sa starom rajom: muzičarima, zanatlijama, trgovcima, kujundžijama i borcima, pa – koliko izdrži moje trobajpasno staračko srce. Bajrambarečula i svim mojim FB prijateljima bez kojih bi moje penzionerske noći, dani, mjeseci i godine bili prazni i pusti. Hvala svima, živjeli !
