Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Zar pored Allahove žele drugu vjeru, a Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i oni na nebesima i oni na Zemlji, i Njemu će se vratiti!” (Ali Imran, 83.)
Ne samo u ovom ajetu, već na svakom drugom mjestu u Kur'anu, vjera (ed-din) se spominje samo u obliku jednine. Međutim, danas je kod mnogih muslimana, kako kod običnih masa, tako i kod učenih ljudi, u širokoj upotrebi sintagma ”nebeske vjere” ili ”nebeske religije”, koja nema nikakvo uporište u islamskim izvorima i koja se kosi sa islamskim učenjem i sa zdravim razumom.
Naravno, ovo nikako ne znači odbacivanje ili poricanje vjerozakona (šerijata) i poslanica koje su prethodile islamu, jer su one nesumnjivo od Allaha. Međutim, onaj ko vjeruje u Allahovu jedinost, sa sigurnošću zna da je nemoguće da Uzvišeni Allah, Jedan i Jedini Bog, objavi različite vjere čovječanstvu i da im onda dâ pravo izbora da slijede koju hoće od tih vjera.
Neki će možda zlonamjerno pitati: ”Ako je kod Allaha priznata samo vjera islam, zašto onda ima više sljedbenika drugih vjera (religija) nego sljedbenika islama?”
Retoričko pitanje na početku ajeta koji smo citirali, dokaz je da Allah zna da će mnogi ljudi slijediti neku drugu vjeru, a ne onu koju je Allah objavio, zbog sklonosti ljudi da slijede hirove i strasti, te sklonosti da slijede ono što je lakše i manje opterećujuće.
Naprimjer, prema procjenama koje je objavio Ured SAD-a za popis stanovništva, danas u svijetu živi oko 7,8 milijardi ljudi. Što se tiče vjerske zastupljenosti, izraženo u procentima, to izgleda ovako: kršćanstvo 31,5%, islam 24,9%, hinduizam 15,2%, budizam 6,77%, sikhizam 0,3%, judaizam 0,2%, itd.
Kad smo kod ovih brojki, važno je napomenuti da ovi procenti ne predstavljaju slobodna intelektualna uvjerenja osobe, jer uglavnom potječu od rođenja, što znači da pojedinac slijedi vjeru (religiju) u kojoj je rođen osim u rijetkim slučajevima, kada se stvore okolnosti koje omogućavaju čovjeku da slobodno razmišlja i objektivno raspravlja bez društvenih ili političkih pritisaka.
U tom slučaju, oni koji uistinu tragaju za istinom, prihvataju islam, a niko ko prihvati islam iskreno i sa ubjeđenjem, ne prelazi u drugu vjeru. Jer, ne može pismen čovjek ponovo postati nepismen.
Vratimo se ponovo ajetu iz sure Ali Imran. Naime, nakon što je vjera (ed-din) u njemu spomenuta u jednini, a ne u množini, Svemogući Allah je dodatno definirao vjeru islam pripisavši je Svom Uzvišenom Biću (Zar pored Allahove žele drugu vjeru), pa je sasvim jasno da je to vjera koju je Allah izabrao, tako da kod Njega nema druge vjere osim islama.
Stoga, nije dozvoljeno reći ”nebeske vjere” ili ”nebeske religije”, već je to jedna nebeska vjera. I kako bi otklonio svaku moguću dvosmislenost oko imena Njegove vjere, i kako niko ne bi tvrdio da je ono što on slijedi Allahova vjera, Uzvišeni Allah, rekao je: ”A Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i oni na nebesima i oni na Zemlji, i Njemu će se vratiti!” (Ali Imran, 83.)
I kao što ističu islamski učenjaci, Uzvišeni Allah nije rekao: ”U Njega vjeruju oni na nebesima i oni na Zemlji”, jer čak i mnogobošci, odnosno nevjernici, mogu vjerovati u Allahovo postojanje, ali ne slijede Njegovu vjeru.
Štaviše, Allah, dželle šanuhu, spomenuo je izraz ”esleme” – ”pokoravati se”, kako bi prenio značenje pokoravanja Njegovoj naredbi slijedeći Njegovu vjeru. Istovremeno ukazujući da je to islam, koji je Allah opisao kao Ibrahimovu, alejhi selam, vjeru, rekavši: ”On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima.” (El-Hadždž, 78.) I oporučio je Ibrahimovim, alejhi selam, potomcima (svi poslanici poslije njega) da ga slijede, a nazvao ih je muslimanima prije nego što je objavio Svoju posljednju poslanicu, Kur'an.
Iz navedenog ajeta s početka teksta, primjećujemo da Allah, dželle šanuhu, za univerzum koristi izraz ”nebesa i Zemlja”, kao i u ostalim ajetima u kojima se spominje univerzum ili kosmos.
Što se tiče ”dobrovoljnog pokoravanja” spomenutog u ajetu, islamski učenjaci kažu da se to odnosi na pokornost Ademovih potomaka, kada je Allah uzeo zavjet od njih prije nego što ih je stvorio kao ljudska bića, shodno ajetu: ”I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?’ – oni su odgovarali: ‘Jesi, mi svjedočimo’ – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: ‘Mi o ovome ništa nismo znali.'” (El-A'raf, 172.)
A što se pak tiče njihovog ”prisilnog pokoravanja”, to će biti na Sudnjem danu kada će poricatelji istine sa žaljenjem reći: “Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?” – “Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!” (Ja-Sin, 52.)
Svi ljudi će se pokoriti Allahu onoga Dana kada vide ispunjenje onoga što je Allah obećao preko Svojih poslanika, ali islam ili pokornost onoga koji je poricao pravu vjeru na ovome svijetu neće biti od koristi, kao što faraonu nije koristilo to što je povjerovao u Allaha onda kad se počeo utapati u moru.
