Pad Rakke je pitanje vremena, ali ono što će se dešavati nakon toga, svejedno sa samim gradom ili okolinom, je vrlo komplicirano pitanje na kojem se prelamaju interesi svjetskih i regionalnih sila.
Ankara će biti sretna da se veliki broj izbjeglica, koji predstavljaju opterećenje za njenu ekonomiju, vrate u svoj grad i okolna mjesta. No, ono što komplicira situaciju kada je Turska u pitanju jest to što Ankara zahtijeva od SAD da kurdski militanti s kojima Amerikanci sarađuju u operacijama u Siriji, odmah napuste grad i predaju ga lokalnim stanovnicima, kao i da vrate svo teško naoružanje koje su im dali Amerikanci. Nema dokaza da između Washingtona i Ankare postoji bilo kakav dogovor o tom pitanju, ali je moguće da će Amerikanci pristati na to, iako se Amerika i Turska nisu uspjeli usaglasiti oko načina izvođenja operacije osvajanja Rakke. Erdogan je više puta poručivao Amerikancima da se protiv jedne terorističke organizacije ne mogu boriti podržavajući drugu, misleći pod drugom na kurdske militante iz YPG-a, koje turski zvaničnici smatraju ogrankom turskog PKK-a. Amerikanci se na to nisu obazirali, ali ovaj zahtjev Ankare bi mogli prihvatiti, s obzirom da je Erdoganova vlada zaprijetila da će bombardirati položaje kurdskih militanata oko Rakke, ukoliko se ne povuku iz nje nakon njenog osvajanja.
Strahovanja da će Rakka pasti u ruke Bešara Asada
Situaciju dodatno kompliciraju aktivnosti Asadove vojske u blizini Rakke, uz područja koja su zauzeli kurdski militanti YPG-a i SDF-a. Izvori iz sirijske opozicije izražavaju zabrinutost da će ove snage ući u Rakku bez borbe i gubitaka, bilo da će im Rakku predati ISIL bilo kurdski militanti. Ostanak kurdskih snaga, također, će predstavljati veliki problem i zakomplicirati odnose između aktera sirijskog sukoba.
Deir ez-Zor je vrlo bitan
Nakon osvajanja Rakke, oči svih vojski na terenu bit će uprte u Deir ez-Zor, posljednju veliki pozornicu ISIL-a u Siriji. Iran preko svojih sektaških milicija i Asadovih snaga želi da preko Deir ez-Zora kopnenim putem poveže Teheran sa Damaskom i Hezbolahovim uporištima u Libanu.
Deir ez-Zor je interesantan i zato što je područje ove pokrajine bogato naftom i plinom.
Trenutni pokazatelji govore da Amerikanci i njihovi saveznici svakodnevno vrše vazdušne napade na područje grada i istoimene pokrajine, ali u vom momentu oni nemaju dovoljno trupa na terenu da bi izvršili kopneni napad na Deir ez-Zor.
S druge strane, Asadov režim još uvijek kontrolira veliku vojnu avio-bazu pokraj grada, a kontroliraju i neke gradske četvrti. Postoji mogućnost da Asad prebaci u ovu bazu dodatne snage i pokrene napad na grad kako bi ga osvojio od ISIL-a, odakle bi mogao krenuti na Bukmal i izaći na granicu sa Irakom. Neki arapski mediji, pozivajući se na neimenovane obavještajne izvore, tvrde da Asad već gomila snage u bazi kod Deir ez-Zora i priprema se baš za opisani scenario.
Ovo, sasvim sigurno, izaziva zabrinutost SAD-a i sirijske opozicije. Mnogi unutar sirijske opozicije sada smatraju da je jedini način da se izbjegne da Asad i iranske šiijske milicije osvoje Deir ez-Zor i ostatak istoimene pokrajine, postizanje sporazuma između sirijske opozicije, kurdskih militanata i Turske, a to je vrlo teško očekivati.
Najdramatičniji obrat bi donijela, malo vjerovatna, odluka Donalda Trumpa da pošalje svoje trupe ili pobunjeničke grupe lojalne SAD-u da osvoje Deir ez-Zor i ostatak pokrajine, kako bi spriječili da grad i pokrajina dođu pod kontrolu Iranaca. Opasnost takve odluke je u tome što Iran i Rusija neprestano postavljaju izazov Amerikancima, te bi takav korak predstavljao ozbiljnu političku i vojnu avanturu, jer je neizvjesno kako bi na to odgovorili Rusija i Iran.
Kuriozitet je da Deir ez-Zor objedinjuje sve interese regionalnih i svjetskih sila vezano za Siriju.
Pripremio: Abdullah Nasup
