Piše: dr. Ahmad Muaffaq Zaidan (sirijski pisac i novinar)
Preveo: Abdullah Nasup
Sirijski narod je donio konačnu odluku onog trenutka kada je izašao na demonstracije i kazao da želi pormjenu režima i kada je, od prvih dana, njegova paralo bila: “Ma lena gajrek ja Allah – nikog sem Tebe nemamo, Allahu!”
Narod koji ne putu svog oslobođenja iz kandži sektaškog režima već položio oko pola miliona žrtava, milione izbjeglica i prognanika, nebrojene razrušene i uništene domove, bio, i još uvijek je, izložen neviđenim masakrima, neće prihvatiti da ponovo živi pod vlašću bestijalnog sektačkog režima kojeg štite Rusija i Iran. Sirijski narod radije će prihvatiti podjelu zemlje, nego jedinstvenu Siriju kojom vlada taj sektaški režim uz pomoć okupacionih sila koje ga podržavaju. Ovo je postalo jasno kada su narod Homsa i njegovi branioci, umjesto da nastave živjeti pod milosti zločinačkog sektaškog režima, odabrali da napuste svoj grad, grad svojih predaka. Isto se ponovilo u Kusejru, Zebedaniju, Medaji i dareji, a sada se dešava djelimično u Halepu. Stoga, onome koji misli da će sirijski narod zaplašiti pričom o podjeli i raspadu zemlje, poručujemo: bolje nam je jedan kvadratni kilometar na kojem ćemo moći živjeti slobodno i dostojanstveno, nego čitava Sirija u kojoj ćemo živjeti poniženi od zločinačkog sektaškog režima, prepušteni njima na milost i nemilost.
Svjesni smo da su prioriteti stranih faktora drugačiji od prioriteta sirijskog naroda. To se najjasnije pokazuje kroz ponašanje Turske koja se fokusirala na borbu ptoriv snaga PYD-a i IDIŠ-a, ignorirajući opsanost šiijskih sektaša i okupacionih sila koje im pomažu, a koji su glava zmije koja pravi nered u zemlji i na sirijsko-turskoj granici. Tursko vođstvo u velikoj je zabludi ako misli da će Turska biti sigurna ako koketira sa Rusijom i prešućuje iranska zlodjela. Sirijski požar lahko može progutati sve okolne zemlje, ako se ne osvijeste na vrijeme
Evropska unija već se počela dodovoravati Asadovom sektaškom režimu obećavajući mu finansijsku pomoć u izgradnji, ukoliko prihvati mirovni sporazum. Ne znam, samo, kako misle da će Asad to prihvatiti sada kada njegove horde nesmetano i uz podršku Rusije i zločinačkih iranskih šiijskih milicija siju nered širom Sirije kako bi sačuvali Asada na vlasti, dok se, istovremeno, Kerry sastaje sa Lavrovom i dogovara kako da iz ono malo preostalog slobodnog Halepa istjeraju branioce i ostave nezaštićen narod Putinovim, Sulejmanijevim i Asadovim ubicama da s njima nesmetano rade šta hoće.
Sirijski narod više ne zanima jedinstvena Sirija ako je uslov da njome vlada Sirijski despot, bezočni sektaš. Jer, Sirijsci su itekako svjesni da da takva jedinstvena Sirija jedino može koristiti sektašima i stranim faktorima, a nikako sirijskom narodu.
