Piše: Yasin Aktay / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Sirijska revolucija izazvala je mnoge potrese na regionalnom i globalnom nivou, od kojih su najistaknutiji oni koji se odnose na vođu revolucije. Od misteriozne ličnosti međunarodno tražene, do istaknutog vojnog i političkog vođe, prijatnog lica i dostojanstvenog držanja. On je Ahmed El-Šer'a, kojeg svijet dugi niz godina poznaje samo kao Ebu Muhamed El-Džulani.
Ono što je Ahmed El-Šer'a postigao nije obično dostignuće, jer je on za samo dvanaest dana srušio režim koji je zemlju učinio nesposobnom za život četrnaest godina. No, ono što je upečatljivo nije sâmo postignuće, već i način na koji je to postignuto, što mu garantira posebno mjesto u historiji revolucija, pa čak i ratova.
Prije samo nekoliko sedmica arapske i evropske zemlje koje su zamrznule svoje odnose sa zločinačkim režimom prije četrnaest godina, utrkivale su se u normalizaciji odnosa s Basharom Al-Assadom. Štaviše, sam Bashar al-Assad je stajao pred međunarodnim organizacijama, kao što su Organizacija islamske saradnje i Liga arapskih zemalja, kako bi bez imalo stida govorio protiv izraelskih zločina u Gazi, ne obraćajući pažnju na ono što je on do jučer sam činio.
Osim toga, donedavno su se u američkom State Departmentu održavali sastanci i planovi u vezi budućnosti Sirije sa Al-Assadom na čelu.
Da neko ide protiv plime cijelog svijeta nije jednostavna stvar. Ovaj korak, čija se implementacija oslanjala isključivo na Allaha, pokazuje jasnu kompatibilnost sa duhom i mentalitetom koji je vodio heroje Gaze u operaciju ”Potop Al-Aksa” 7. oktobra, 2023. godine. Oba događaja crpila su snagu i inspiraciju iz istog idejnog i doktrinarnog izvora, i kao što smo više puta spominjali, strateško tlo koje je omogućilo oslobodilačku operaciju 27. novembra u velikoj je mjeri stabilizirano zahvaljujući operaciji ”Potop Al-Aksa”.
Rezultati pobjede
Sura El-Feth ukazuje da je jedan od rezultata pobjede opraštanje vjernicima ranijih i budućih grijeha. U stvarnosti, ono na šta ukazuje ovaj ajet povezano je sa dubokim društvenim procesima, jer velika dostignuća, kao što su pobjede i osvajanja, dovode do redefiniranja zločina i zločinaca.
Naime, Imenima koja su uvrštena na terorističke liste, kao što su Ahmed El-Šer'a i njegovi saborci, potpuno će se promijeniti imidž u svjetlu svrgavanja zločinačkog Assadovog režima i velikog oslobađanja koje su ostvarila.
Sa povećanjem radoznalosti i želje za otkrivanjem detalja o prošlosti Ahmeda El-Šer'a, crte harizmatične liderske ličnosti počele su postajati jasne. Harizma je dar od Allaha i ima urođeni aspekt. Ona je povezana s visinom, privlačnošću i spontanom sposobnošću utjecaja. No, čak i ako osoba ima sreću da posjeduje te kvalitete, harizma se ne sastoji samo od toga i ne traje samo na temelju ovih kvaliteta, već njen nastavak i trajanje zahtijeva postizanje uspjeha.
Ne treba zanemariti ni interes koji je El-Šer'a pokazao za palestinsko pitanje u suprotstavljanju cionističkoj okupaciji, kao ni ulogu njegovog djeda, Kasima El-Šer'e koji se borio protiv francuske okupacije dvadesetih godina prošlog stoljeća sklonivši se kod vođe tadašnje sirijske revolucije, Sultan-paše Al-Atrasha, u grad Salt u Jordanu. Kasnije se porodica preselila sa okupiranog Golana u Damask zbog Assadove izdaje, kako bi ponovo proživjela iskustvo imigracije i okupacije. Nakon što se otac Ahmeda El-Šer'e preselio u Saudijsku Arabiju zbog Assadovog režima, tamo je rođen njegov sin Ahmed, što ukazuje da se duh otpora imperijalističkoj okupaciji i njenom naslijeđu nastavio četiri generacije u njegovoj porodici.
Ahmed El-Šer'a sada ima 42 godine, a kada je počela revolucija u Siriji, imao je samo 28 godina, tako da je sazreo kroz mnoga iskustva na ratištima. On se promijenio i možda dosta pomjerio od tačke sa koje je krenuo, ali on ima ciljeve i principe koje nikada nije napustio i od kojih nikad nije odustao.
Nakon što je svoju borbu prvobitno zamislio u okviru globalnog džihada, posvetio ju je, od 2011. godine, oslobađanju Sirije od Assadovog režima, i od tada je odlučio da se ne miješa u poslove drugih zemalja, već je oslobađanje svoje zemlje učinio glavnim ciljem.
Od mnogih sam čuo da je godinama izjavljivao da je njegov prvi cilj bio osloboditi Damask. Ahmed Mansour sa Al Jazeere, koji je pratio tok revolucije od njenog početka, kaže da je ovu izjavu od njega čuo nekoliko puta, ali kada mu je odmah nakon oslobađanja Sirije postavio isto pitanje, potvrdio mu je svoju želju da ”obnovi Siriju za dobro njenog naroda”.
Ono što je Ahmed Mansour spomenuo o njegovim liderskim sposobnostima tačno se poklapa sa utiscima koje sam stekao kroz duge intervjue s njim, i sa ljudima bliskim njemu, koji su dio njegovog tima.
Oni koji traže tvrdoću i krutost iza uspjeha Ahmeda El-Šer'e, iznenadit će se kada ga izbliza upoznaju, jer je ličnost koju će sresti učtiva i nježna osoba, daleko od krutosti i ima iznimno visoku sposobnost slušanja i razumjevanja prije nego što progovoriš.
Prije nego što je postigao svoj konačni cilj, pokazao je velike administrativne i organizacijske sposobnosti u Idlibu, kao što je pokazao svoju sposobnost da uči iz događaja i razvoja događaja. Bio je izložen protestima tokom svoje vladavine u Idlibu, ali ga ti protesti nisu naljutili, već su ga natjerali da pokuša bolje razumjeti situaciju i saslušati zahtjeve demonstranata kako bi radio na rješavanju pitanja vezanih za njegovu administraciju.
Kada je shvatio da ne može postići svoj najveći cilj, a to je rušenje Assadovog režima, bez izgradnje stvarnog jedinstva među različitim opozicionim frakcijama, započeo je proces ozbiljnog dijaloga sa raznim grupama koje nisu mogle krenuti ka svom pravom cilju rušenja zločinačkog režima zbog međusobnih sukoba, i nekako je uspio riješiti sve probleme i razmirice između tih skupina.
Dašak suptilnosti
Po dolasku u Damask uradio je tri stvari koje su njegovoj pobjedi dodale dašak suptilnosti, kao što su, svojim simboličnim sadržajem, dale veliko značenje njegovom vođstvu.
Naime, prvo što je uradio bila je sedžda zahvale Allahu, vjerujući da je pobjeda od Allaha, a zatim je otišao u Emevijsku džamiju i klanjao namaz. Nakon toga je otišao u svoju kuću u kojoj je rođen i odrastao. Pokucao je na vrata i ljubazno obavijestio osobu koja mu je otvorila vrata da je to njegova kuća, te je na najljepši način obavijestio da je mora napustiti u razumnom vremenskom periodu.
Čineći to, dao je primjer svim Sirijcima koji su godinama trpjeli brutalna kršenja svojih imovinskih prava od strane Basharovog režima, i pokazao im put. Osim toga, njegovo kontinuirano iskazivanje ljubaznosti prema onima koji su uzurpirali njegov dom, uprkos njegovom pravu na njega, ojačalo je čisto ljudski, humani karakter revolucije.
