Autor: Dr. Abdulmuhsin el-Kasim / Preveo i sažeo: Amir Durmić
Uzvišeni Allah voli one koji su Mu pokorni a prezire one koji su Mu nepokorni. Poslanik s.a.v.s., rekao je: ”Allah je ljubomoran, a Njegova ljubomora nastaje kada vjernik čini ono što mu je On zabranio.” (Buhari).
Grijesi čovjeku pričinjavaju veliku štetu i na njega ostavljaju jako loše posljedice. Oni liče otrovu koji razara čovječije tijelo i uništava njegovo tkivo. Grijeha ima više vrsta, od onih koji ga izvode iz islama i uvode u nevjerstvo, preko onih koje se ubrajaju u velike grijehe ali ga ne izvode iz islama do onih koji su ispod tog nivoa. Neki od tih grijeha su naizgled vrlo ”sitni” i čovjek ih počini u vrlo kratkom vremenu i uz vrlo malo truda i napora, međutim, kazna koja je obećana za njih je ogromno i njihovog počinitelja vrlo lahko može strovaliti u vatru džehennemsku. Jezik je jedan od glavnih alata kojim se najčešće čini ova vrsta grijeha.
Ovdje nabrajamo neke: Pobožno dozivanje nekoga drugog mimo Allaha, bez obzira radilo se o idolima ili umrlim osobama: ”Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.” (El-Ahkaf, 5); Ismijavanje i omalovažavanje islama i njegovih svetinja: ”Reci: “Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici…” (Et-Tevbe, 65-66); Bavljenje magijom i sihirima: Rekao je Poslanik s.a.v.s.: ”Nama ne pripada onaj ko se bavi sihirom niti onaj u čije ime se sihr spravlja.” (Bezzar); Proricanje sudbine: Uzvišeni Allah je pojedinosti sudbine i Njegovog određenja učinio nepoznatim čak i Njegovim melekima: ”Reci: “Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti.” (En-Neml, 65)
Svako onaj ko vjeruje da je istina ono što na bilo koji način proriču vračari, proroci i slični šarlatani, takav je uznevjerovao i kufr učinio. Rekao je Poslanik s.a.v.s.: ”Ko ode vračaru i povjeruje u ono što on govori, takav je porekao ono što je objavljeno Muhammedu.” (Ebu Davud). Ako bude i spašen od ovih grijeha koje je tako lahko i jednostavno učiniti a koji čovjeka izvode iz vjere, šejtan ga često navede da učini druge grijehe koji nisu na nivou nevjerstva, ali koji su također vrlo opasni. I ovdje je jezik ponovno glavno sredstvo kojim čovjek samog sebe upropaštava. Tu prije svega spada vrijeđanje i omalovažavanje brata muslimana, kao i njegovo ogovaranje što se ubraja u velike grijehe. Rekao je Uzvišeni: ”… i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno…” (El-Hudžurat, 12)
Isto tako, tu ubrajamo psovanje muslimana, njegovo proklinjanje, vrijeđanje, potvaranje za grijehe ili nevjerstvo, pričanje laži s ciljem nasmijavanja drugih, izmišljanje snova te njihovo pričanje drugima tvrdeći da je uistinu sanjao nešto tako, traženje materijalne pomoći od drugih bez neke velike potrebe, prisluškivanje tuđih razgovora znajući da oni s time nisu zadovoljni itd.
