Pitanje: Ako su čovjek i žena primili islam tajno, prije braka, a zatim se vjenčali pred nemuslimanom (sljedbenikom ahmedijskog/kadijanijskog učenja), a sve to iz straha za vlastitu sigurnost, da li se dijete rođeno u takvom braku smatra nezakonitim djetetom? Da li i u kojoj mjeri strah za vlastitu sigurnost može uticati na šerijatske propise?
Odgovorio: Šejh Muhamed ibn salih el-Munedžid
Prijevod: Mr. Semir Imamović
Hvala Allahu koji je uputio ovo dvoje ljudi da prihvate islam prije braka i napuste zabludjelo kadijanijsko učenje, koje se, prema jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka smatra nevjerstvom i otpadništvom od islama. U odgovoru br. 4060 dao sam detaljno pojašanjenje o suštini/kakvoći ovog učenja i šerijatsko-pravnom statusu njegovih sljedbenika.
Skrivanje islama u spomenutim okolnostima je dozvoljeno i ima utemeljenje u Šerijatu. Allah, dželle šanuhu, dozvolio je vjernicima da, ukoliko budu prinuđeni na to, kriju svoj islam od onih koji bi im mogli nanijeti štetu, fizički ih, materijalno i psihički zlostavljati. U tom smislu, kaže Uzvišeni: „Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje/zaštitnike nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to čini – Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas podsjeća na Sebe i Allahu se vraća sve!“ (Alu Imran, 28) Rekao je Ibn Kesir u komentaru ovog ajeta: „Riječi „…to učinite jedino da biste se od njih sačuvali…“ ukazuju na to da je u određenim mjestima i vremenima muslimanu dozvoljeno da se od nevejernika čuva/štiti svojom vanjštinom (javnim ispoljavanjem nevjerničkih obilježja), ali ne i unutrinom i nijjetom, kao što navodi Buharija od Ebu Derde, radijallahu anhu, da je rekao: „Mi se nekim ljudima smijemo u lice, a naša srca ih proklinju.“ (Tefsirul-kur’anil-azim, 2/30.) Detaljnije o ovom ptanju pogledaj odgovor br. 178 975.
Činjenica da je brak sklopljen pred matičarem ahmedijskih/nevjerničkih uvjerenja, ne bi trebala uticati na ispravnost bračnog ugovora, bez obzira da li je ženin staratelj bio musliman ili nevjernik/ahmedija; jer ukoliko je bio musliman, ugovor je zaključen između njega kao ženinog staratelja i prosca muslimana, što je u skladu sa islamskim bračnim propisima, a uloga matičara (ahmedije) je isključivo formalne i proceduralne naravi; a ako je staratelj bio nemusliman/ahmedija, njegovo starateljstvo, iako nema pravnu valjanost, jer je Allah, dželle šanuhu, zabranio starateljstvo/skrbništvo između muslimana i nevjernika, makar bili i najbliži srodnici, ipak bi se moglo prihvatiti, s obzirom da se radi o vanrednoj situaciji/nuždi, za koju u Šerijatu važe posebni propisi. Jedan od općeprihvaćenih normativnih principa islama je „reful-haredž“/otklanjanje poteškoće, i „iradetul-jusr“/olakšavanje, kao što kaže Uzvišeni: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate.“ (El-Bekare, 185) „On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao.“ (El-Hadž, 78)
Poznato je također da hanefijski pravnici, za ispravnost bračnog ugovora, ne uvjetuju starateljstvo, što, iako je suprotno mišljenju većine islamskih pravnika, može poslužiti kao validan dokaz/izgovor u vanrednim okolnostima i situaciji kada postoji opravdana bojazan za vlastitu sigurnost, kao što je to u vašem slučaju, a posebno ako se zna da se u državi u kojoj je zaključen brak (Pakistan), u sudskom i personalnom pravu, primjenjuje pravna rješenja hanefijskog mezheba. Imam Šatibi u svom kapitalnom djelu El-Muvafekat postavio je sljedeće pravilo: „Kada se zaključi brak bez dozvole/prisustva staratelja, i desi se spolni odnos, takav brak će se tretirati pravno valjanim.“ Svoj stav Šatibi dokazuje hadisom: „Žena koja se uda bez dozvole staratelja, njen brak je nevažeći, nevažeći, nevažeći (…) Ako, nakon toga, stupi u intimni odnos, stiče pravo na vjenčani dar, jer je omogućila muškarcu/mladoženji da spolno opći s njom.“
„Ove poslanikove riječi“, kaže Šatibi, „predstavljaju djelimičnu pravnu verifikaciju zabranjenog djela (brak bez dozvole staratelja), i upravo zbog toga ovakav brak smatra se valjanom zakonskom osnovom za nasljeđivanje i potvrđivanje rodoslovlja. Izjednačavanjem nevažećeg/fasid bračnog ugovora (ugovor koji ne zadovoljava uslove ispravnosti kod nekih učenjaka) sa ispravnim/sahih ugovorom (ugovor koji je ispravan prema koncenzusu islamske uleme) u spomenutim propisima, ali i u priznavanju tazbinskog srodstva, i još nekim propisima, ukazuje na to da je brak sklopljen bez dozvole staratelja, u općem smislu, ispravan, jer bi, u suprotnom, bio proglašen nezakonitom vezom/bludom, što su islamski učenjaci jednoglasno odbacili.“ (El-Muvafekat, 5/191)
(Napomena prevodioca: Na temelju ove fetve možemo kazati da je bračni ugovor zaključen u skladu s propisima neke od priznatih pravnih škola, u našem slučaju hanefijske pravne škole, pravno valjan, i onda kada ne ispunjava uslove neke druge pravne škole, i nije ga, u slučaju promjene mišljenja, obaveza obnavljati, niti je dozvoljeno kadiji iz drugog mezheba proglasiti takav brak nevažećim i tražiti njegovo obnavljanje. Ova napomena je posebno važna za one koji imaju nedoumicu oko ispravnosti braka koji se desio bez pristanka staratelja ili je obavljen pred matičarem, bez šerijatskog vjenčanja. Allah najbolje zna!)
